RTV Teorija i praksa

U odnosu na pornenuti roman trebalo bi to da se izrazi u formuli koja bi omogućila da se izbegnu mrtvi elementi koji več pripadaju istoriji literature kao što je ovde primenjen tip pričanja i predstavljanja junaka („I pored lahora strasti Denis je sačuvala mir deteta”, „Denisino srce je gubilo svest od patnje”), a da se obuhvate oni koji su i dalje sačuvali svoju vrednost i snagu, kao na primer dinamizovani opisi (kraljevstvo tilova, čipki i svile Kuče Mode). Takvo siušalište bi moralo da ima mešanu epsko-dramsku strukturu. Pravi junaci tog romana radije su postali predmeti, a ne Ijudi, i zbog toga tradicionalna dramska formula zasnovana na dijalogu i centralnom liku mora da se pokaže umetnički neefikasnom. Proza tog tipa je izuzetno težak materijal za radijsku transformaciju, njena priroda izgleda mnogo bliža filmu i njegovoj sposobnosti vizuelnog opisa, srodnom po preciznosti i dinamici naturalističkom literarnom opisu. Primer proze koja je mnogo podložnija adaptacijskim zahvatima je roman Flobera (Flaubert) Gospoda Bovari. Taj roman se odlikuje bogatom, složenom naracijom. Njegov narator je takođe sveznajuće lice, ali' distanca između njega i junaka se smanjuje, a time se smanjuje i apodiktičnost ocena. Narator ne greši kod prilaganja spoljašnjih događaja („Leon nije znao da ga ona posmatra dok je izlazio od nje”), več daje glas junacima da bi izrazili svoja osečanja i unutrašnje nemire, zanemaruje sveznanje, čak priznaje nemoć („Nemoguče je bilo odgonetnuti šta je posmatrala, ni kakve misli je skrivala u sebi”). Prati ga neprestana opreznost, čak i izvesno nepoverenje prema likovima („Odlazite? Ako budem mogao. Zar nisu imali sebi nešto drugo da kažu?”). Vezivanje autorske naracije sa formama prividno zavisnog govora ovde ne služi manifestaciji višeg prava naratora od prava junaka, a prelasci između ta dva elementa često su veoma tečni i teški za izdvajanje. („Razmišljala je o tome nije li mogla, zahvaljujuči nekim sticajem okolnosti da sretne drugog čoveka... Mogao bi to da bude neko lep, pametan, prefinjen, Ah, kako je to bilo daleko!”, „Položio je dobro. Kako je to bio divan dan za njegovu majku. Spremila jc izvanredan ručak. Gde če praktikovati?”) Proničuči svaki put u druge osobe

113