RTV Teorija i praksa

narator, menjajuči tačke gledišta stvara pokretnu, dinamičku sliku Ijudi i događaja, nemoguču za jasno sređivanje i za jednoznačne ocene. Narativno prikazan dijalog i monolog zadržava svoju dramsku vrednost uprkos epskoj formuli romana. Takva naracija sadrži, dakle, elemente drame i moguče je iz njega, u cilju adaptacije, izvuči čist dramski dijalog ne narušavajuči identitet esencije literarnog dela. Dijalog u dramskom citatu u tom romanu ispunjava radije drugorazrednu, dopunjujuču ulogu i vlada radije spoljašnjom sferom nego sferom duhovnih događaja. U radijskoj adaptaciji dijalog je postao osnova slušališta. Ovde prikazan tip naracije, misteriozni sistemi forme prividno zavisnog govora, monologa i dramskog dijaloga, zamenjen je unutrašnjim monologom junakinje. Tačka gledišta je ujednačena, slika se smirila gubeči svoju bogatu mnogoznačnost. Naraciji je ostala informativna i vezna funkcija između dijaloških scena. („Onda sam počeo da bolujem”, „Volela sam Leona, Karol to nije pretpostavljao”.) Tako je, dakle, naracija izgubila svoju snagu i sugestivnost, a dijalog je bio suviše štedljiv da bi stvorio gustu atmosferu oko Emine drame. Nastala je montaža Ijubavnih peripetija u kojoj su likovi lišeni psihološke istine a njihovi doživljaji snage i napetosti. Primer proze koja je bliža specifičnosti radija, ali čije su vrednosti izgubljene u dramskoj formi slušališta može da bude roman Gabrijele Zapolske Sezonska Ijubav. Ovaj roman sadrži obiman dijaloški materijal, delimično u dramskom citatu, delimično u zavisnom govoru. Oba tipa su nesamostalna, organski su u okvirima naracije i zajedno sa njom funkcionišu. U naradjskom sloju sveznajuči narator predstavlja likove, prikazuje veze između njih, ocenjuje njihova dela, istražuje skriveni smisao njihovih reči („Тако misli Tuška, tako hoće da misli Tuška, jer u suštini... misli nešto sasvim drugo”. „А iz onoga što govori ne treba uzimati sadržaj reči već ono što nije rečeno... sve ono što nema reči, a što je najbolnije”). Narator ne veruje svojim junacima, analizuje njihove doživljaje, otkriva njihove skrivene želje. Prikazujući junakinju lišenu iskrenosti, opterećenu konvencionalnostima,

114