RTV Teorija i praksa

adaptaciji dramskom shemom. U pogrešnom uverenju da je drama radiofoničnija vrsta od proze roman se lišava njegovih najvažnijih sastojaka i stvaraju se slušališta koja su prestala da budu literatura a još nisu postala dela radijske umetnosti. Znači, ne u ime vernosti uzoru, več u ime radiofoničnosti vredi koristiti puno bogatstvo romana operišući otvorenim formama za njegovu raznolikost i sposobnim da obuhvate njegovo bogatstvo. Mlade tehničke umetnosti rado traže svoj rodoslov u zajedničkom stablu sa tradicionalnom umetnošču. Tako se, na primer, film, da bi odredio i opravdao svoje mesto u razvojnom nizu umetnosti, pozvao na analogiju i srodnosti sa literaturom. U klasičnoj literaturi su pronađeni ekvivalenti filmskih trikova i stilskih figura. Sergej Ejzenštejn je, analizujuči Dikensovu prozu u njoj pronašao prototipove oštre filmske montaže, fara kamere, osvetljavanja i zatamnjenja, približavanja, panorame itd. Radio je mnogo više pri-literarna umetnost od filma, pa je onda negovanje veze sa literaturom ograničenje sopstvenih mogučnosti i bogatstva koja bi iz te veze mogla da nastanu. Gornja razmatranja odnose se na klasičnu prozu čija radiofoničnost nije tako očigledna, a ako čak i postoji, biva uništena pogrešnom adaptacijskom formulom. Nova proza se sama brani. Njena radiofoničnost je najčešče intenzivna i spontano se manifestuje. Tu se distanca između naratora i junaka smanjuje ili biva potpuno eliminisana. Često sam junak postaje istovremeno narator i prema tome jezik, kako dijaloga tako i naracije, biva slično kvalifikovan, ima približnu napetost, ispoljava istu tačku gledišta na probleme dozvoljavajuči čak i uzajamnu razmenljivost oba sloja. Uzmimo na primer adaptaciju proze Stanislava Digata (Dygat) Diznilend. Narator radijskog dela je, kao u romanu, ostao junak koji saopštava događaj izsvoje prošlosti. Element subjektivne naracije ovde vrši nadređenu ulogu, osnova je celokupne strukture, uspostavlja dijaloške scene, opisuje unutrašnje stanje junaka, obuhvata njegov stav. Narator priča o sebi, znači, poistovečuje se sa svojim junakom, ali priča sa

116