RTV Teorija i praksa

mnogoznačnost. Izgleda da upravo nov roman - koji slama pravila klasične poetike koja povezuje elemente drame, poezije i proze - najviše odgovara specifičnosti radijske umetnosti. Mešana struktura slušališta je podjednako elastična i obimna; takođe operiše svakojakim formama naracije, dijaioga i monologa kao i njihovim različitim povezivanjima. Oba sredstva se približavaju sebi stepenom sposobnosti prikazivanja stvarnosti psihoioških tokova, emocionalnog i intelektualnog života, potpuno neosveščenih osečanja i neformulisanih do kraja misli. U slučaju takve proze i takve radijske forme adaptacijski zahvat samo minimalno narušava esenciju literarnog dela. Palata Mišlivskog (Myšliwski) na primer, može biti posmatrana kao gotovo slušalište. I u odnosu na prozu mnogih drugih pisaca (Kušnjevič, Novak, Stahura) tradicionalni načini adaptiranja moraii bi se pokazati nedovoljnim ili varljivim. Zbog toga se sa strahom i stidljivo poseže za savremenom prozom prilikom stvaranja novih radijskih slušališta. Primer suviše bojažljivog korišćenja radijskih vrednosti nove proze može da bude radijska adaptacija Smrtne presude Aragona. Dramaturgija tog slušališta je zasnovana na spoljašnjoj akciji. Unutrašnji događaji koji su pravi teren napetosti u romanu (definisanje suštine umetnosti, Ijubavi, traženje sopstvenog identiteta) pomereni su u drugi plan. Otuda su individualne transformacije Antoni-Alfred-Kristijana i Ingeborg-Fužera, gubitak odraza u ogledalu, samoubistvo-übistvo izgubili svoju bogatu mnogoznačnost i obojili se konkretnošču i senzacionalnošču. Međutim, unutrašnji monolog i subjektivna naracija dobro zvuče na radiju i moguče je verovati njihovoj snazi i radijskoj atraktivnosti. mada još uvek bojažljiva proba primene dramsko-epsko-poetske formule u slušalište je radijska verzija Smrti Vergilija Broha (Broch). Ovaj gusti roman gotovo u celini ispunjava unutrašnja radnja - spor Vergilija sa samim sobom i njegovo sazrevanje do samospoznaje u vidu smrti. To je potok misli, halucinacija i osečanja, u potpunosti neosvešćenih i ne uvek mogučih za izražavanje. Malobrojni elementi spoljašnje radnje služe takođe i unutrašnjim događajima

118