RTV Teorija i praksa

podstaći im interesovanja, naterati ih da razmišljaju, proširivati njihove vidike. Za takve zadatke televizija je dobar posrednik јег se može sve dovesti u kuču ili u obdanište. Pred njenim ekranom deca su ravnopravna, nisu potrebni raspoloženi roditelji ili bake i deke da ih vode u bioskop ili zoološki vrt, u udaljena mesta ili na planine. U svetu su poznati putevi korišćenja televizije u te svrhe. Ne tako davno i na našim ekranima su deca mogla da gledaju Ulicu Sezam čija je namena i namera bila pripremanje i upoznavanje dece sa pojmovima neophodnim za polazak u školu. I danas se emisije Ulice Sezam nalaze na ekranima u nekim zemljama onako kako su pripremljene ili, prema potrebama pojedinih sredina, adaptirane za ta područja. Negde se koriste i kao metod učenja engleskog jezika. Dokle god emisije te serije budu imale gledaoce među najmlađima, one če se pojavljivati na programima i uvek dobijati neke nove najmlađe poklonike. Teorija raspravlja o tome koliko dete može svoja interesovanja i pažnju da zadrži u nekom kontinuitetu i vremenskom obimu. Međutim, u korišćenju takvih podataka treba imati u vidu raznovrsnost oblika i sadržaja koji se nude u određenom vremenu. Iz tih razloga može se kazati da tridesetak minuta Kockice nije prepreka za predškolsko dete da je odgleda i da zapamti ono što je ponuđeno u njenom sadržaju. Isto tako treba imati u vidu da je selektivnost dece toga uzrasta posledica njihove mogućnosti da nešto shvate i razumeju, da ih nešto zainteresuje i uključi u „igru" predavanja znanja i objašnjavanja pojmova. Svi sadržaji koji ne mogu da zadovolje te dečje potrebe vrlo brzo gube svoje male gledaoce koji odlaze u potragu za nečim atraktivnijim i zanimljivijim. Isto tako je poznato da najmlađi gledaoci traže identifikaciju sa „glavnim" junakom (a odrasli bi kazali voditeljem), očekuju da govori njihovim jezikom, da ume da trči i da bude jedan od njih. U Kockici je nađen spoj nosioca akcije ravnopravnih učesnika. Oni se razumeju na ekranu i pred ekranom. Gledalačko ponašanje Još jedna strana treba i mora da interesuje televiziju, a to je negovanje gledalačkog ponašanja. Kao što škola, poštujući

202