RTV Teorija i praksa

Recimo, rade fabule u šou-programu. Pozivaju se na prethodne, a to je niz celina na koje se ne treba vračati, one se ne dodiruju. Svaka za sebe je nezavisna. Po mogučstvu je što krača, sažetija. To je i svetsko iskustvo. Pokušavam nekome nešto da kažem, ali to nikoga ne interesuje. Svi počinju ispočetka. Ljudi rade ono što je odbačeno. Što se mene tiče, serija Više od igre mi je značajnija od šou-programa Obraz uz obraz. Ili, više mi imponuje. Kada sam dobio Gran pri za Obraz jedan eminentan kritičar je zamerio žiriju - kakav je to način da se iz cele produkcije JRT dodeli „gran pri" jednom šou-programu? To znači da kod nas postoji verovanje da je to trećerazredan program pa, eto, i ja mislim da je to u mom ukupnom radu bilo nešto uzgred... što pokazuje koliko mi verujemo da je to lako raditi. A. Š.: Mislim da i pomenuti esteta - kritičar i Vi grešite, јег je šou značajan televizijski žanr i veoma ga je teško raditi dobro. Z. Š.: Samo to više da ne radim! A. Š.: Znači da ne volite da režirate teške stvari? Z. Š.: Ne, ako nemam uslova za njih. Mi ne samo da nismo imali uslova kada smo snimali taj program, već na žalost uslovi nisu stvoreni ni kasnije. Ne pripremamo nikoga ko

Vdravko Šotra za vreme snimanja serije Više od igre, 1975. godine

242