RTV Teorija i praksa

ŠTO MANJE ADMINISTRIRANJA Kulturne potrebe, kombinovane s političkim, čvrsta su potka na kojoj se isplela mreža lokalnih radio-stanica u Španiji. Govoreči o tome Alfonso Galjego, istraživač masovne kulture je podsetio da su gotovo četrdeset godina od doba građanskog rata mediji bili pod oštrom kontrolom vlasti, kako u pogiedu sadržaja tako i u pogledu oblika svojih programa. Novo doba za medije počelo je 1980. godine zakonom o slobodi izražavanja. U njemu su istorijsku šansu videle takozvane „istorijske nacionalnosti” koje su odmah iskoristile pravo na autonomiju u sferi medija. I administrativno organizovani kao lokalne zajednice, stanovnici Baskije, Galicije, Baleara, Asturije ustanovili su svoje samostalne radio-televizijske organizacije. RCE, kao nacionalni radio, prihvatio je rad na regionalnom i lokalnom nivou osnivajuči centre u svakoj od 17 provincija. Time je dat podsticaj traganju za identitetom svake od njih, za usredsređivanjem na kulturne i jezičke aspekte koji su različiti. Koegzistencija dve nacionalne radio-mreže, javnog i privatnog radija, često dovodi i do programskog dupliranja i do usitnjavanja i razbijanja auditorija. Ali, to je stvar prakse i odnosi će se uspostaviti sami od sebe, jer više niko niti može niti hoče da ograniči ili umanii osvojene slobode i prava na sopstvene medije. Poznati komunikolog Dejvid Donovan iz Sjedinjenih Američkih Država, na osnovu iskustava iz svoje zemlje dolazi do istog zaključka: politika raguiisanja medija mora da teži jedino oslobađanju, umnožavanju i fleksibilnosti oblika. Smanjenje propisa omogućuje brza prilagođavanja potrebama, rađa inicijativu i kreativnost. Vladine intervencije trebalo bi da se tiču poštovanja tehničkih standarda i opšteg društvenog interesa u radu, inače pretežno privatnog radio i televizijskog sistema u SAD. Opšti društveni interes zasniva se na nekoliko osnovnih postulata: promociji različitih gledišta (što se postiže i umnožavanjem radio-stanica, a ograničavanjem broja stanica koje može imati jedan vlasnik) omogučavanju lokalnih servisa, većoj ekonomskoj konkurenciji i, naravno, slobodi štampe. Indirektni uticaji na programe vršeni su ranije preko utvrđivanja obaveznog minimuma „nezabavnih

198