RTV Teorija i praksa

sličan rezervisanju vremena za posetu pozorištu, bioskopu, koncertu. Kad sedi pred ekranom on se ne oseča vezanim za fotelju, kao u pozorištu, bioskopu, ili koncertnoj sali. Uprkos tome, televizija prosto guta znatan deo njegove intime, njegova postojanja. Do toga dolazi uz njegovu saglasnost, a čak i protiv njegove volje. Do nečeg sličnog prirodno dolazi i pri kontaktu s bilo kojim umetničkim ili publicističkim delom: roman ili štampu želimo da čitamo, ali nas oni istovremeno primoravaju da ih čitamo. Međutim, televizija ovu igru sa gledaocem izvodi naročito rafinirano. Ona ispoljava prividnu nezainteresovanost za svoje konzumente, male ambicije da bude praćena, Uprkos tome, ta njena skromnost je veoma nametljiva i razdražujuća. Čovek ne može da odoli a da prijemnik ne uključuje svaki čas. Ovakav odnos gledalaca ргеша televiziji svedoči u prilog tvrđenju da je televizija kod javnosti stekla znatan autoritet. No, autoritet televizije ne proističe iz toga što je ona u stanju da gledaocima ~sve nabavi”, što je sa svime upoz.nata, što sve zna, što gledaocima može da predoči veoma bogat program, bogat asortiman zanimljivosti. Ova sposobnost sama po sebi ne bi imala znatniju težinu, jer bi televiziju stavljala u jednostranu poziciju posluživača. Ozbiljnost televizije proizlazi iz toga što je u stanju da iz prebogate količine pojava u svetu odabere samo određene, i to prema izvesnoj nameri, i što je u stanju da ih vrednuje, selekcioniše i istovremeno prezentira u prirodnoj svežini. Drugim rečima, televizija poseduje autoritet jer je u stanju da stvara umetnička ili publicistička dela, kreativne slike života koje gledalac mora da prati, ispituje, odmerava i razmišlja o njima. To znači da je televizija u stanju da stavi nešto između sebe i javnosti, izvesnu rampu koju posmatrač ne može da prekorači, pa je primoran da delo posmatra s određene distance i iz određene perspektive. Kada ne bi posedovala ovu sposobnost televizija ne bi bila u stanju da stvara osobena umetnička ili publicistička

63