RTV Teorija i praksa

Ако је total pejzaža ključan, orijentacioni kadar filma - dokle oko može da vidi - istu funkciju na televiziji ima lice jednog ili dvoje Ijudi. Ovo prigušenje, ova intimizacija Ijudske prirode u televizijskom prijemniku ne oduzima ništa na težini, dubini i uništavajućoj snazi televizijskog dela. U sitnim atomima življenja dobrog televizijskog dela Ijudske strasti moraju da se razigraju i uzdignu do jednake monumentalnosti i snage kao, recimo, na filmu, gde do toga dolazi koriščenjem mnogo robustnijih sredstava. Samo je gledaočev put do tajni i čudesa života drugačiji. Ovakva osetljiva intimna percepcija umetnosti nije ništa novo u istoriji. Poznata nam je iz čitanja, slušanja poezije, kamerne muzike, posmatranja i doživljavanja slika. Međutim, televizija je ipak drukčija. Ona donosi lica konkretne stvarnosti u samom uzdizanju, poletu, čak u eksploziji života, koliko samo može da uhvati spretno oko kamere i uho mikrofona. Njeni snimci, koji naša čula napadaju silovito i sirovo, od gledalaca zahtevaju posebno pažljiv senzibilitet. Sigurno je da čovek ne bi bio u stanju da razume televiziju kada ne bi prošao školu kinematografije. Bez filmske predistorije percepcija televizije ne bi bila mogučna. Međutim, bez prevazilaženja, često čak i bez energične negacije filmskog koda, ne bi bio mogučan dalji samostalni razvitak televizijskog stvaralaštva. Masa i pojedinac Razmatranju o percepciji dela treba priključiti i primedbu o putu ka podruštvljenju uticaja televizijskog stvaralaštva. Bioskop deluje na veći broj Ijudi istovremeno. Deluje tako ne samo na grupe Ijudi u jednom bioskopu, već u približno istom (i relativno kratkom) vremenskom rastojanju na više ovakvih grupa u svetu. Posle ovakvih velikih grupa film brzo prodire u svest mnogobrojnih, čak milionskih masa.

66