RTV Teorija i praksa

Njegov uticaj, pak, prodire iz mase u sve manje i manje deliče, sve do kapilara organizma društva - do pojedinca. Tek tada je završen podruštvljujuči proces i zadatak filma. Kao što vidimo, reč je o dedukciji. Uticaj televizije prodire u društvo na suprotan način: najpre ovlada pojedincem ili manjim grupama u njihovoj izdvojenosti. Od njih se razliva u šire i sve šire tokove, sve dok ne zahvati široke društvene oblasti. Reč je, dakle, o- induktivnom postupku. Zašto smo svesni ove činjenice? Јег iz nje proističe uloga televizije: da gledaocima nametne tako aktivnu energiju da svoje doživljaje spremno i intenzivno šire na okolinu. Nije reč samo o tome da o televizijskom delu pričaju onima koji ga nisu videli. Reč je o tome da ih delo primora da sa drugim Ijudima, bez obzira na to da li su oni isto delo videli ili ne, podele i svoje doživljaje i mišljenja isprovocirana ovim delom. Reč je i o tome da pod uticajem dela Ijudi dejstvuju i u svojoj građanskoj praksi. Jednostavno, televizijsko delo treba da društveno aktivira pojedinca, da ga ispuni energijom koja mu ne dozvoljava da ostane pasivan i zatvoren u sebe, več ga primorava na ekstenzivnu aktivnost. U poslednje vreme često se čuje zamerka da savremena umetnička i publicistička sredstva vode milionske mase ka pasivnom prihvatanju kulture. O ovoj opasnosti govori se uglavnom u vezi sa televizijom i radiom, verovatno zbog toga što oni kulturu unose ~u kuču”. Potom se ova primedba širi na sve umetnosti i ukazuje se na to da inflacija umetnosti i publicistike smanjuje Ijubopitljivost, pre svega omladine, i umanjuje njenu težnju da upoznaje svet sopstvenim trudom, a istovremeno guši težnju ka sopstvenom umetničkom stvaranju ili iskazivanju. lako ima zdravo jezgro ova je primedba površna, Kada bi greh radija i televizije bio u tome što nam kulturu donose „pred nos” ondabi to bio veoma stari

67