RTV Teorija i praksa

Roza Kopilova

TELEVIZIJSKA TRANSFORMACIJA KNJIŽEVNOSTI

(и kontekstu kulture) Očigledno, sve češče se susrećemo s problemima adaptacije - odnosima izmedu televizije i književnosti. Ne treba ni da navodimo koji se sve romani, pripovetke, epska i dramska dela - klasična i najsavremenija - domaća i prevedena svake godine ili čak svakodnevno emituju putem televizije. Danas je to zadatak elektronskog računara.'Cifre bi mogle da pokažu egzaktne podatke. I na prvi pogled vidljiv je ogroman, zaista iznenađujući zamah ovog savremenog konvejera za preradu književnosti na ekranu. On goni, postavlja svoje zahteve i prirodno je što se istraživanje njegove optimalne „tehnologije” tumači kao hitan estetski zadatak. IVleđutim, ova osobina koja je realna i zaista dovedena kroz praksu do belog usijanja ne sme da zakloni druge i da se razmatra odvojeno od njih. A mi kao hipnotisani kretanjem bujice ponekad potpuno zaboravljamo da se ona uliva u more kulture, da na izlasku iz konvejera nije samo hrana za eter, već nov umetnički proizvod i nov kulturni fenomen koji menja naše navike, menja odnos čitanja i „gledanja”, utičc na suđbinu knjige i koji možda, odmah iza filma i zajedno sa filmom i radiom potvrđuje specijalni oblik postojanja književnosti bez reči koja se ne oslanja na štampani tekst, već na adaptirani ■vučni i vizuelni lik.

70