RTV Teorija i praksa

Veza televizija - književnost obuhvata i povezuje pojave različitog plana i širine. lako se čini da su nezavisne, ipak su spojene i čine isti lanac zavisnosti. Drugačije rečeno, to je sistern odnosa - širok, dinamičan, pa ipak usmeren zajedničkim tendencijama. Saradnja između televizije i književnosti sadrži mnoga svojstva i mnoge rezonanse - i sve su one povezane jedna s drugom. Tako je u živoj realnosti kulture. A kada postaju predmet izučavanja svaka od njih se izoluje. Lanac se kida, kretanje se zaustavlja, pojava se uzima kao izolovana i statična. I kao „specijalizovana”: jedna postaje isključiva svojina sociologa, druga - estetičara, treća - umetničkog kritičara... Po pravilu se izoluje i televizijska adaptacija - ne samo od širokog kultumog konteksta, odnosno od usiova, razloga i posledica svog funkcionisanja, več čak i od sopstvenih kulturnih funkcija i sopstvenog razvoja. Nemamo običaj da razmatramo televizijsku adaptaciju književnosti u horizontu kulture, nismo navikli da je posmatramo kao formu uzajamne kulturne saradnje televizije i književnosti. Razvoj estetike i poetike televizijske adaptacije po pravilu se ne povezuje sa onim obavezama prema čitanju, knjizi, književnosti, koje su poverene televiziji savremene kulture. Međutim, neophodan je pogled koji integriše, daje zajednički plan, reprodukuje celovitu sliku. U ovaj članak čemo pokušati da unesemo poznatu problematiku televizijske adaptacije književnosti u panoramu kulturnih funkcija televizije. Možda će rezultat biti dopunsko osvetljavanje bar nekih od „prokletih pitanja” adaptacija koja predstavlja značajnu brigu o praksi i estetici televizije. NEDAVNA ISTORIJA: CASOVI KNjIŽEVNOG TEATRA Jedno od takvih pitanja, možda najupornije koje neizbežno iskrsava pred svakog ko se ovako ili onako, praktično ili teorijski prihvata adaptacije, jeste pitanje o njenom statusu u odnosu na književni princip.

71