RTV Teorija i praksa

najprozaičniji sadržaj dela, došli su na apsolutno jednostavnu ideju - da ukažu poverenje reči koja se izgovara u kadru. Pripovedanje, pričanje koje je proterala pozorišna dramatizacija, a film ih spustio do natpisa ili do depersonalizovanog glasa iza kadra, u televizijskom književnom teatru postali su osnova dramaturgije ispoljavajuči umetničko rešenje predstave u celini i njene samostalne sastavne delove od sredstava režije do manira glume. „Opisivanja” i „odstupanja” koja su ranije grubo odbacivana kao nepotrebna i koja opterećuju radnju, sada su zaigrala svim bojama: književnost je bila obnovljena kao umetnost reči. Najzad, podsetimo da televizijska adaptacija treba da zahvali upravo ovom žanru za pojavu jednog od svojih osnovnih likova - autora, pripovedača, voditelja. Reč i slika su međusobno promenili pozicije prema filmskoj shemi. Vizuelno nije nestalo, ali se pretvorilo u pratnju, neodvojivi vizuelni motiv, znak - ključ za dalju asocijativnu podlogu. Mesto reči u strukturi televizijske slike je posebna tema. A ovde treba podvući sledeće: u jednoj od ranijih etapa razvoja televizijski ekran je ponudio takav model adaptacije koji se nije oslanjao na adaptirano-plastičnu več na adaptirano-govornu sliku Književnom teatru kao tvorevini posebnog žanra mje bio suđen dug vek. Još krajem šezdesetih godina moglo se zamisliti da on najavljuje magistralni put kretanja televizijske adaptacije, a sva odstupanja od njega su slučajnost ili greška. I žanr je već počeo da nestaje. Ono što je u svetu prihvatano kao srećan pronalazak pretvorilo se u kanon koji sputava, a ideja „zašto da pričamo kada se može prikazati” nikla je sa istom očiglednošću najprostije logike kao što se ranije javilo uverenje u neograničene mogućnosti reči izgovorene sa ekrana. Televizijski film je prikupljao snagu, u televizijski teatar je dospela video-kaseta, dolazilo je vreme serijske televizijske adaptacije. V Viljček je 1969, godine pisao: - „Odomaćio se književni teatar. Ali kako je to beživotna, hladna predstava. To je i prirodno, jer je njegova celokupna struktura predodređena za sasvim posebnu dramaturgiju

74