RTV Teorija i praksa

biheviorizma i psihoanalize, mada je danas to prošireno kulturalističkim pristupima. Može se reči da je osnovno polje ovih istraživanja, ipak, ostalo u oblasti određivanja efekata masovnog komuniciranja na društvo, na kulturu i na ličnost pojedinca. U tom okviru, osnovna središta interesovanja su: 1. vesti, 2. zabavne emisije u najširem smislu, 3. obrazovni programi, 4. pornografija, 5. agresivno ponašanje kao rezultat izloženosti medijskim porukama, 6. doprinos televizije društveno poželjnom ponašanju, 7. uticaj masovnog komuniciranja na razvoj i strukturu ličnosti, posebno na decu, i 8. pojava „zavisnosti od televizije”. O svakom od ovih problema biče reči nešto kasnije s obzirom na teorijska dostignuča i pojedinačne domete. OSNOVNI TEORIJSKI PRISTUPI U izlaganju prikaza stanja u istraživanjima masovnog komuniciranja nije moguče nači neku zajedničku teorijsku orijentaciju ili vladajuču paradigmu. Nema ni nečeg što bi izazvalo korenitu promenu perspektive kao što je bio pre nekoliko decenija slučaj sa teorijom Makluana (McLuhan) koji je istražfvanja preusmerio na unutrašnja svojstva pojedinih medija, Ipak, statusu najpomodnijeg teorijskog trenda najviše se priblišava teorija kultivacije Džordža Gerbnera (George Gerbner), Larija Grosa (Larry Gross), Majkla Morgana (Michael Morgan) i Nensi Sinjoreli (Nency Signorelli) kojoj su podršku pružili mnogi istraživači (Bonfadelli, 1983; Bryant, Carveth i Brown, 1981: Hawkins i Pingree, 1982 Pingree i Hawkins, 1981; Singer i Singer, 1983; Volgy i Schwartz, 1980; Weiman, 1984; Williams, Zabrack i Јоу, 1983), ali koju takođe osporava ne manji broj istraživača, naročito se koristeći multivarijantnom analizom i nastoječi da ukažu da su korelacije i druge

84