RTV Teorija i praksa

Rezultati, posledice izloženosti televiziji ne mogu se posmatrati uočavanjem razlike u odnosu na one koji televiziju ne prate, jer takvih skoro da više ni nema Posmatraju se razlike između onih koji na gledanje televizije troše malo vremena i onih koji su joj izloženi tokom mnogo sati dnevno. S obzirom da je televizija tako močna institucija u društvu, ona ne deluje samo neposredno, več i kroz prisustvo kognitivnih i aksioloških komponenti poruka u društvu, pa razlike između onih koji gledaju malo i retko i onih koji gledaju često i dugo ne mogu na nivou frekvencija prisustva stavova i vrednosnih orijentacija biti naročito velike, ali ipak moraju biti prisutne. Glavni element, da je tako nazovemo, „televizijske ideologije” jeste slika o društvenom svetu kao zlom i punom opasnosti, uz veliku rasprostranjenost nepoverenja i sumnjičavosti prema Ijudima, pa i straha. Gerbner je to pretvorio u „indeks zbog sveta” i utvrdio veče prisustvo takvog shvatanja sveta kod onih koji učestalije prate televiziju i kod onih koji inače ne bi imali takvo shvatanje društvenih odnosa zbog dejstva drugih činalaca kao što je npr. školovanje. Među drugim elementima televizijskog načina poimanja sveta Gerbner je našao i stavove da staraca u SAD ima malo, da ispitanici (koji su natprosečno izloženi TV programima) navode da imaju umerene političke stavove i übeđenja, mada se u stvari nalaze bliže desnim stavovima (kritična pitanja u tom smislu u SAD su abortus, homoseksualci, molitva u javnoj školi, državno zdravstveno osiguranje, poreska politika, stvaranje zajedničkih škola crnaca i belaca čak i ako je učenik različitih delova grada potrebno autobusima prevoziti, a u cilju izjednačavanja školskih šansi, itd.). Dakle, ovde se susrečemo sa teorijom koja iza sebe ima značajnu empirijsku podlogu, a koja, u stvari, tvrdi ne da televizija ima velike neposredne i kratkotrajne efekte, nego da stvara jedan simbolički ambijent, da je glavni činilac kulturnog miljea koji promoviše pogled na svet za koji možemo reči da je konformistički u odnosu na osnovni institucionalni aranžman u okviru društva u kojem se rađa. Ipak, uprkos velikom obimu istraživanja Gerbnerove grupe i drugih istraživača, ova

88