RTV Teorija i praksa

teorija nije bez širokog protivljenja. Ta se protivljenja kreču od toga da se tvrdi da televizija nije tako močna, ili da uopšte nije samostalan činiiac, več da odslikava stvamost, da nudi ono što se traži, pa do pojedinačnih stavova, a naročito do opovrgavanja prisustva „slike zlog sveta”. Osnovna polazišta kojima se može opovrgavati Gerbnerova teorija jesu antibiheviorističke orijentacije koje ne shvataju čoveka kao totalno pasivno biće i proizvod spoljašnjih uticaja koji ga mogu na veoma različite načine oblikovati kao kakvu sasvim meku i plastičnu materiju. Ipak, krajnje humanističke i antropologističke teorije u američkoj komunikologiji nisu našle mesta. Veoma su obimna i raznolika istraživanja usmerena na utvrđivanje crta, pa i sklopova ličnosti kao determinanti gledanja i ocenjivanja žanrova i televizije uopšte. Osnovna pokretačka snaga takvih istraživanja često je komercijalna: ako se zna da npr. komedije više gledaju Ijudi čiji sklop ličnosti za posledicu ima držanje urednog doma, onda ce se kod takvih emisija više reklamirati sredstva za čiščenje i održavanje kuče. Da bi se došlo do takvih saznanja potrebna su često dosta produbljena saznanja o strukturi ličnosti, no i pored toga ne može se isključiti da se tu od strane istraživačkih organizacija ponekad ne prodaje i ~rog za sveču.” Da navedemo nekoliko utvrđenih strukturalnih svojstava ličriosti koja se shvataju od istraživača kao činioci koji podstiču pračenje televizije: ekstroverzija (Eiser, Sutton i Wober, 1978), osečanje bespomočnosti i autoritarna struktura ličnosti u Adornovom značenju (Himmelweit i Swift, 1976; Cook, Knedziersky i Thomas, 1983); neurotičnost (Hendry i Patrick, 1977) što se dovodi u vezu sa manjom socijabilnošču koja se zamenjuje pračenjem televizije (Wober, 1986); slično tome učestalije pračenje televizije vezuje se za slabi lokus kontrole (osečanje da ti je život pod kontrolom spoljašnjih sila) i anomija (sklonost ka nepoštovanju moralnih, običajnih i pravnih normi ili osečanje da je svet takav da se u njemu te norme ne poštuju; Wober, 1986), Istraživanja utvrđuju manje relevantne veze kao npr. to da oni koji vole smiren život (za razliku od traganja za intenzivnim senzacijama) više prate televiziju, oni koji bolje

89