RTV Teorija i praksa

podnose buku češče gledaju komedije i serije, donekle i sport, a oni koji više vole smiren život i uobičajenu (neegzotičnu) hranu češče prate vesti i serije (Weber, 1986). Istraživanjima koja polaze od crta i strukture ličnosti u nekim slučajevima, multivarijantnim postupkom, naročito uz pomoć držanja dnevnika u koji se upisuju ne samo podaci o pračenju, več i utisci - nastojala se opovrči Gerbnerova teorija. OSNOVNI ISTRAŽIVAČKI PROBLEMI Iz ovog što je dosad rečeno, proizilazilo bi da je televizija jedini medij koji se istražuje u američkoj komunikologiji i da se ta istraživanja skoro i ne spuštaju ispod ukupnog nivoa praćenja. Mada je težište istraživanja na TV i na ukupnoj giedanosti, to ipak nije tačno. Obratimo zato pažnju najpre na dostignuča - ili bolje rečeno trenđove u oblasti istraživanja žanrova. U pogledu informativno-poiitičkih emisija koje Amerikanci zovu jednostavno „vesti”, istraživanje übeđivanja više nije u središtu pažnje i čak se ne smatra dostojnom temom. To je vezano za delimično napuštanje biheviorističkih modela, ali je takođe verovatno vezano i za američku sklonost da vide sebe samodovoljnim, a u okviru sebe, opet, da novinarstvo vide kao potčinjeno profesionalnoj etici objektivnosti, što je, dakako, jedna ideološka samoobmana, Istraživanje informativno-političke funkcije masovnog komuniciranja je stoga usmereno na jedno drugo polje: na istraživanje značaja vesti - u tom okviru veči značaj se pridaje televiziji nego medijima - i na značaj novinarstva kao vratara koji đozvoljava da do publike dospe manje od jedne četvrtine „materijala”. U tom okviru određivanja (od strane novinara i urednika) onoga što je značajno - ponekad i đovoljno zanimljivo - određuje se i ono što če publika percepirati kao problem, Dominantan stav komunikološke nauke jeste, dakle, da vesti određuju tzv. dnevni red, strukturu percepiranih društvenih problema. Taj „dnevrii red”

90