RTV Teorija i praksa

proizilazi iz obima, učestalosti i oblika u kojem se prezentuje vest. Najvažnija je, ipak, pri tom učestalost. Sredstva javnog opštenja, navodno, određuju šta je od značaja za javnost, šta treba da je brine i to optimalno traje 4 meseca ođ početka trajanja tih vesti kao udarnih (McCombs i Gilbert, 1986). Problem če se poimati kao veči i značajniji ako se o njemu javljaju podeljena mišljenja i sporovi. Neka istraživanja tvrde da novine tu funkciju obavljaju bolje u početku, a televizija u kasnijim etapama (Shaw i McCombs, 1977). Kao što bi se moglo očekivati, značaj sredstava javnog informisanja u ovoj funkciji smatra se večim za ona pitanja koja nemaju ličnog i neposrednog značaja za publiku (Winter, 1980). Moglo bi se očekivati da obrazovna funkcija masovnog komuniciranja uopšte ne bude ni identifikovana u zemlji u kojoj je televizija skoro isključivo komercijalna stvar. No, treba učiniti i neke ograde u pogledu poslednjeg, jer ona nije isključivo komercijalna pošto sve stanice imaju i neke javne obaveze, a postoji i sistem janog radija i televizije. Međutim, za identifikaciju obrazovne uloge najveću zaslugu imaju pedagozi. Oni su vredno istraživali veze, počev od polaznih nalaza da dužina gledanja kod dece i adolescenata negativno korelira sa njihovim količnikom inteligencije (Scott, 1956), što je davalo mnogo povoda kritičarima televizije da je optužuju za zaglupljivanje dece Što se tog pitanja, koje se i danas proučava, tiče, izgleda da su veze mnogo složenije, i da tu naročito značajno interveniše dob (tako da je kod mlađih, negde do 6. razreda osnovne škole, korelacija između gledanja televizije i inteligencije pozitivna, a kasnije postaje negativna) i vrsta emisija. Posebno se istražuje odnos između umešnosti čitanja i vremena provedenog uz mali ekran gde je postavljena hipoteza da deca sa nižim novima inteligencije bivaju stimulisana pračenjem televizije i da i čitaju više, a da bistrija deca zapostavljaju čitanje zbog dužeg pračenja televizije (Singer i Singer, 1983). Na američkoj televiziji obrazovnih programa ima malo, što važi i za radio Oni se najčešče pojavljuju u okviru javnog TV i radio-programa, kac svojevrsne

91