RTV Teorija i praksa

Odskora postoji druga vrsta gledalaca koja svakako nastavlja tradidje nastale među umetnicima i intelektualcima šezdesetih godina u Francuskoj i Britaniji, između ostalih evropskih zemalja. Oni bi u Britaniji mogli da se nazovu antimedijatičarima po njihovom anonimnom letku sa poštanskim brojem za korespondendju јег im je komunikacija sa što vedm brojem gledalaca veoma važna. Njihov manifest 9 sadrži neke vidne sličnosti sa nekadašnjim francuskim situadonistima koji su bili na sebe uzeli zadatak da upozoravaju i podsećaju konzumente o stanju zamagljivanja percepdje u kome se nalaze. Po ovim novim anti-spektakl gledaocima, neki Ijudi zaključuju iz značenjskih odnosa sa svetom, dok drugi imaju „umnogostručene svetove u sopstvenoj izbalansiranoj mašti, kombinatorid stvorenoj iz falsifikujućih prekoncepdja”. Antimedijatičari smatraju da je medijski dirigovan i selekdonisan svet ptm beskonačnih opisa i hiljada faktora koji u krajnjoj konsekvenci dovode do totalnog iznurenja misli koja kao takva postaje izlišna. Mi kao gledaoci onda umesto da reagujemo na svet, nastavljamo da stvaramo pogled na svet medijskih prikaza i medijskih predrasuda koje se rasprostiru putem TV kođova i konvencija, tako da svojim mogućim reakdjama retko zauzimamo relevantne pozicije u stvarnosti. Antimedijatičari, zanimljivo je, traže svoj razlog ne samo za gledanje već i za negledanje televizije. Možda je bilo lako predvideti da će uvek postojati oni koji gledaju televiziju da bi ispitali sopstvene moći kritike i samosoznaje, ali da li je moglo da se očekuje od svih onih koji su godinama u Britniji i Francuskoj učili po raznim školama i kursevima, seminarima i simpozijima poimanje vizuelnih jezika medija, da će na kraju početi baš oni da sumnjaju u sadržinske analize i semiološke uviđaje pred pogibeljnom adikcijom koju stvara televizija (ne samo u deci!)? Mnogi su oduvek gledali podrugljivo na ove „dekonstruktore” (po Deridinoj teoriji dekonstrukcije teksta) ali mnogi danas u Francuskoj zauzimaju sasvim radikalan stav prema televiziji i ovoj ne više pomodnoj nadi. Dakle ako je druga kategorija gledalaca odskora svesnija svoje adikcije televizijom sumnjajući u naučene tehnike

9 „Anti—međia”, P. O. Вох No. 306, Lonđon WCIN IBZ.

130