RTV Teorija i praksa

za preživljavanje na razne načine. Ti nekad organizovani studiji svaki po svojim pravilima, sada moraju da operišu prema pravilima isplatljivosti јег kako kažu njihovi članovi nikome se ne isplati da za tri godine upotrebe potroši opremu koja košta koliko se platilo za njeno iznajmljivanje. 11 Po njima je sada vreme da se stigne do preciznijih kriterija, javno objavljenih, po kojima se ulaže u specifične akcije i Ijude koji koriste ovakvu opremu uz pomoć sve manjeg broja mecena. Ova vrsta gledalaca me podseća na prvu kategoriju (koja je najveća) po želji za asimilacijom i nastavljanjem gledanja onog što vole, ah i po tome što su kukajući o nestajućim fmansijama u javnom životu društva bez jasnijeg plana o prevazilaženju opasnosti privatizujuće svesti i savesti. U tu četvrtu kategoriju spadaju i umetnici koji možda najozbiljnije shvataju plurikulturalizam, јег su za potpuno individualističke nastupe i sasvim hermetičke forme videa isto koliko i za nešto opšte shvatljivo za komunikaciju. Njihov predstavnik u Britaniji zaista može da bude Dejvid Larčer, veteran nezavisnog i formalnog filma (vrsta filmadžije i sada video-umetnika koji polako nestaju od kako su i nezavisni primljeni u redove članova sindikata filmskih radnika koji se trude da žive od svoje umetnosti). Po njemu su poručioci, producenti i urednici krivi što pomažu politiku privatizacije kreativnosti i podelu rada. Larčer smatra da nema dovoljno emisija sa umetničkim i poetskim izrazom (kako zove i svoju vrstu filma i videa) a to je zato što urednici žele da budu stvaraoci (što po njemu nisu). Tako u gledaocima niko ne stvara navike i potrebe za umetnicima „koji su slikari sa kutijom za slikanje’ 12 , bez korišćenja tchničara i eksperata ali sa ličnom vizijom samim medijem. Umesto toga, kaže on, urednici vole da se pojavljuju u ulozi „govorećih glava” koje gledaoci najmanje vole, osim naravno kada su u pitanju medijske zvezde kojima se sve oprašta. Sva ova opterećenja prete evropskoj satelitskoj televiziji, pored onih starih holivudskih trikova koji uspešno prelaze državne granice i bez satelita. Moguće je naravno pripadati svim kategorijama navedenih gledalaca i živeti u strahu da

П Ј. I lopkins &S. 1 lall, „The regulalion of vidco access”, „Independent Media" , br. 76, april 19S8, London.

12 D. Larchcr, „Innovative programmes need innovative producers”.

132