RTV Teorija i praksa

robe. Integritet nove komunikacione tehnologije zahteva ulaganja pretežno u nacionalne i svetske distribucione sisteme (predajnike, prijemnike) da bi se oformilo novo tržište za nov oblik komunikacijskih proizvoda programe, blokove reklama i auditorije. 3. Tridesetih godina kritička teorija otkrila je „upotrebnu vrednost" radija za radikalne potrebe auditorija, ali skoro u isto vreme država je preuzela radio. U „Razgovoru o funkciji radija" napisanom 1930. Breht ponovo otkriva konstitucionalnu ulogu medija za novu javnost i uveren je da upravo radio treba da obavi tu funkciju umesto da oponaša već postojeće institucije. Prema Brehtu (1983; 169) »radio treba da se pretvori iz distribucionog sistema u komunikacioni sistem. Radio bi mogao biti najčudesniji sistem javnih komunikacija koji se može zamisliti, gigantski sistem kanala - mogao bi biti, tj. ako bi bio u stanju ne samo da emituje nego i da prima, ako bi omogućio slušaocu ne samo da sluša nego i da govori, ne da ga izoluje nego da ga povezuje.' Kao što je štampa bila osnovno jezgro buržoaske javnosti, radio bi mogao i trebalo da postane sredstvo za artikulaciju potreba i interesa društvenih klasa odvojenih od ekonomske i političke moći u indnstrijskom dništvu tako što bi se izveštaji onih koji vladaju pretvorili u odgovore na pitanja onih kojima se vlada. Breht ipak nije verovao da se utopija o radiju u službi interesa zajednice može ostvariti u postojećem društvenom sistemu. Naprotiv, pisao je da „moramo uništiti društvenu osnovu tog aparata i dovesti u pitanje njegovu upotrebu u korist manjine. Ovi predlozi ne mogu se ostvariti u ovom društvenom sistemu - mogu se ostvariti u nekom drugom sistemu; ipak, oni su samo prirodna posledica tehnološkog razvoja i širenja i formiranja tog drugog dmštvenog sistema." 4. Međutim, suprotno „prirodnim" očekivanjima kao što su ona koja je izrekao Breht, radio nikada nije ostvario kritičku ulogu koju je imaia štampa u prošlosti. Između ranih tridesetih i kasnih pedesetih radio je nmogo više razvio svoje autoritame nego emancipatorske potencijale.

18