RTV Teorija i praksa

pitanje o društvenim uslovima u kojima se ostvaruje distribucija komunikacijske moći, posebno pitanja o subjektima koji stvamo organizuju i kontrolišu komunikacijske tokove. Važnost ovog pitanja pojačava sasvim izvjesna pretpostavka da organizovanje i nadziranje komunikacijskih procesa u okviru posredovane, masovne komunikacije, koje se ispoljava u vidu nejednakih uslova distribucije komrmikacijske moći uopšte i univerzalnih kriterija selekcije, predstavlja i osnovu kontrole dmštvenih odnosa u cjelini. Jer, upravo zahvaljujući tim univerzalnim kriterijima selekcije komunikativnih sadržaja moguće je uspostaviti prikrivenu kontrolu cjelokupnog sistema komuniciranja, na osnovu čega se norme klase na vlasti pretvaraju u vladajuće norme čitavog dmštva, a sudionici komunikativnih činova postaju objekti manipulacije ekonomske i političke elite. Uz to, privid demokratskih odnosa porađa u tim uslovima i „stalešku svijest" koja je u suprotnosti sa klasnom sviješću, i koja koči razvoj klasne svijesti. 1 Ta osobena .staleška svijest" manifestuje se i kao osnov vrijednosne orijentacije koja preferira izbor onoga što je izvan rizika i izvan odgovomosti. Znači, i protiv bilo kakve promjene. Međutim, stalno mijenjanje proizvodnih ciklusa i tehnički napredak koji uslovljava novu organizaciju materijalne osnove ne mora rezultirati isključivo kvalitativnim postvarenjem misli i osjećanja. Kritična tačka mogućeg proboja postvarenja kroz komunikacijske procese i prag osvještenja subjekata komunikativnih činova nalaze se upravo na prirodnoj granici između autoritamog i emancipatorskog potencijala komunikacijske prakse. Jer, »iscrpljenost autoritamog direktno utiče na uspostavljanje emancipatorskog potencijala koji se de facto javlja kao njegova protivteža". 2

1 Đerd Lukač (Georgy Lukacs), Povijest i klasna svijest, Napriied Zagreb 1970, str. 261. 2 Jirgen Habermas (Jiirgen Habermas), Theorie des kommunikativen Handelns (Band 2), Suhrkamp Verlag, Frankfurt/M 1981, str 573.

9