RTV Teorija i praksa

је u nastojanju da se privuku i zadrže Ijubitelji određenog žanra. U tom smislu, glavni cilj planera je da učine sve što je potrebno za što veći stepen vernosti određene publike prema svom kanalu. Drugi faktor predstavlja diferendjalna dostupnost kanala u odnosu na publiku. Ranije su navedeni razlozi zbog kojih određeni značajni segmenti publike jednostavno nemaju pristupa određenim kanalima pa ih, naravno, i ne koriste. Ovo nema nikakve veze sa njihovim programskim preferencijama, ali ipak izaziva de facto polarizaciju. Čak i uraeren, skroman nivo polarizacije auditorija može imati značajne implikacije za tvrdnju da televizija ima moćne efekte. Čak i ako ova tvrdnja pretpostavlja univerzalnu i neselektivnu izloženost, korišćenje televizije može varirati u pogledu količine vremena, ali ne i u poglcdu vrstc programa. Karakteristike novih video-medija povećavaju mogućnost da izloženost varira i u pogledu vrste programa. Ova analiza upućuje na neophodnost istraživanja kako novi video-mediji deluju na polarizaciju telcvizijske publike. Preciznije rečeno, postavlja se pitanje u kojoj je meri publika starih i novih video-medijskih kanala polarizovana? Dalje, kada se diferencijalna dostupnost kanala uzme u obzir, da li kanali sa relativno spedjalizovanim tipom programa faktički privlače delove auditorija koji ih intenzivnije koriste nego opšta publika? Na žalost, na ova pitanja ne možemo odgovoriti na osnovu naših istraživanja, iako bi to za našu buduću satelitsku difuziju i njenih osara kanala uz dve postojeće zemaljske mreže, bilo neophodno. U ovakvim slučajevima obično se istraživači oslanjaju na podatke iz sredine u kojoj je ispitivana pojava najrazvijenija, to jest gde je u najvećoj meri ispoljila svoje karaktcristike. Poznata apierička istraživačka organizacija Arbitron Сотрапу koja okuplja mrežu rating- servisa, napravila je 1987. godine sekundarnu analizu dnevnika gledanja radenih u rcprezentativnom uzorku domaćinstava na jugozapadu SAD. Dobijeni obrasci ponašanja publike

154