RTV Teorija i praksa

sadejstvu, omogućavaju radiju tri osnovna nivoa posredovanja, odnosno tri načina prenošenja stvamosti u njen simbolički ekvivalent. Radio-pomka se tako može pojaviti kao 1. semantička, 2. estetička i 3. poruka u kojoj su sadržani elementi i semantičkih i estetičkih karakteristika. Zahvaljujući upravo specifičnom jeziku prezentacionih simbola, radio-konstmkcija stvamog i imaginamog prevazilazi ograničenja koja verbalno-logički znak nameće semantičkim porukama, a koja se odražavaju kroz selekciju činjeničke građe i apstrahovanje čulno-perceptivnih i opažajnih aspekata doživljavanja. Međutim, isto tako je izvjesno da svaki rod prezentacionih simbola, bez obzira na svoje osobeno značenje i potpunu značenjsku autonomiju, izvan kombinacije sa verbalno-logičkim simbolom ne može poprimiti samosvojan smisao i specifično značenje. Neodređenost granice između verbaluo-zvučnog i zvučno-akustičkog sistema znakova u estetičkim i semantičko-estetičkim radio-porakama doprinosi propustljivosti prenosnih značenja radiofonski uobličene pomke i povećava stepen njene komunikativnosti, čime se, naravno, ne umanjuje ni njeno informacijsko značenje. Naprotiv, zvučni ikonički znaci, kao prirodue oznake utemeljene na analogiji a ne na direktnoj vezi s označenim, unose u radio-strakturu neposrednu informacijsku vrijednost koja je u osnovi i svake estetske vrijednosti. Informativna i komunikacijska vrijednost radio-poruke zasniva se na mogućnosti prevazilaženja neprirodne odvojenosti subjekata komunikativnog čina i nekonvencionalnoj prirodi tog čina. Specifična „vizuelnost" akustičkog znaka u procesu građenja estetskog značenja radio-poruke pretenduje na obuhvatnost prezentacije vidljivog i čujnog, obogaćujući zvuk značenjem vizuelnog. Bivstvujući posredstvom prezentacionih simbola u novom sklopu, radio-poruci, oba ova aspekta Ijudskog iskustva tvore novu strukturu

15