RTV Teorija i praksa

U TRAGANJU ZA NOVIM ZNAČENJEM STARIH POJMOVA Ovaj skup može samo da übrza već započetu ali nedovoljno rasplamsalu raspravu o problemima „nacionalnog”, „regionalnog”, „lokalnog” „transnacionalnog” „panevropskog” itd. Čak i za potreba boljeg sporazumevanja a ne samo za TV programiranje i produkciju, moramo razmotriti i varijabilnosti značenja i opseg sadržaja pojedinih pojmova. Tako npr. u Jugoslaviji nema tzv. nacionalnih stanica niti programa (umesto toga postoje oblici saradnje i zajedničkih programa različite rasprostranjenosti s obzirom na jezička područja) a „regionalni” i „lokalni” TV centri definisani su tako samo u okviru jedne jedine republike pa i pokrajine. U odnosu na evropske i svetske kriterije klasifikacije razlike su očigledne (npr. u Evropi je pojam regionalnog širi od pojma nacionalnog a u SFRJ on je uži). S druge strane, deo ekstenzivnog razvoja televizije u našoj zemlji još nije završen pa se i dalje otvaraju lokalni TV centri koji će zadovoljiti određen tip društvenih potreba i obogatiti republički odnosno „nacionalni” program, ali će verovatno samo delimično utoliti glad za onim što smo ovde podrazumevali pod višesmislenim pojmom „domaćeg programa”. Zanimljiv je u ovom kontekstu jedan novinski zapis od pre tri-četiri dana povodom puštanja u rad jedanaestog lokalnog TV centra u Srbiji (izuzimajuči pokrajine): - ~Za Požarevac, kao i za ostala mesta u Srbiji, novootvoreni studio je, ujedno, mogućnost i solidna osnova za razvoj lokalnog TVprograma, što je i budućnost savremene televizijske komunikacije (podvukao P.S.P.). Neki od gradova, poput Valjeva, već emituju jednom nedeljno vlastite gradske hronike, koje mogu da se gledaju samo na njihovom području”. 1

l E(mina) Ć(irić), „Direktno iz Požarevca - Danas ’kreće’ još jedan tzv. lokalni TV studio u Srbiji”, Nedeljna „Borba”, 14-15. oktobra 1989, str. 16.

26