RTV Teorija i praksa

Al’ sad okren’mo drugi razgovor! Pripovedaj mi štogod o njojzi’’!, itd. Laza je tada imao samo 24 godine a Renan, kakva igra brojki, 42. No, vratimo se televiziji, njenoj i našoj svakodnevici i onom uobičajenom „Dobro jutro”, „Dobar dan”, „Dobro veče” i „Laku noć, dragi gledaoci”. Dok mi tako pozdravljamo komšiju na svom i/ili njegovom jeziku, televizija nam se sve češće obraća na stranim jezicima od kojih neke ne samo da ne razumemo nego ih i ne razlikujemo. Zadržaćemo se stoga na kraćem pregledu zastupljenosti inostranog na našem TV programu i podacima o gledanosti uvezenih emisija. U prvom slučaju koristićemo zvaničnu programsku statistiku JRT, a u drugom podatke Centra RTB za istraživanje iz ove, 1989, godine. INOSTRANI U DOMAĆEM TELEVIZIJSKOM PROGRAMU Udeo inostranog programa u našim TV programima nije mali - on se kreće tokom nekoliko godina u rasponima od jedne četvrtine do jedne trećine, mada su razlike u toj proporciji od studija do studija primetne kao što je i ovaj iznos različit u raznim zemljama i gotovo da ide od 0 do 100% jer ima zemalja koje jedva da preuzimaju nešto od drugih u svom TV programu i onih koje se maksimalno oslanjaju na uvoz i preuzimanje stranog. Ipak, rekli bismo da dosadašnja praksa ne ide naruku uključivanju u satelitsku TV komunikaciju bar iz dva osnovna razloga: 1) Razmena je nesimetrična - nesrazmerno više preuzimamo nego što plasiramo u svet (što ne odgovara stvarnom potencijalu i kvalitetu jugoslovenske TV prođukcije). Naša „otvorenost” ima obeležje jednostranosti a sam pojam otvorenosti mora podrazumevati obostranost (mada ne i ujednačenost) i 2) Zastupljenost inostranih programa kod nas nije mala ali je karakteristično da je direktno preuzimanje

28