RTV Teorija i praksa

da u internom pogledu treba pre svega omogućiti da funkcioniše koncepcija osnivača i pokretača glasila, a da je novinar odgovoran izričito prema svojoj savesti u svom delovanju. Liberalna partija, pak, decidirano je za zakonsko regulisanje interne slobode štampe i pravo novinskih saradnika da utiču na osnivačku koncepciju osnivača, dakle, da dobiju što veću (internu) slobodu u zastupanju svog mišljenja. Smatram da interna sloboda štampe u idealnom smislu nije moguća i da se u dogledno vreme nigde neće regulisati na zadovoljavajući način, odnosno onako kako bi to sami novinari želeli. Eksterna sloboda štampe može se postići jedino raznovrsnošću medija i širenjem broja izdanja, državnom i finansijskom pomoći malih medija koji, za razliku od veliki.h, ne mogu jednostavno sami da opstanu ali su neophodni za procese demokratizacije. Država to može da učini na veoma različite načine ali i delovanjem protiv monopola i nekih oblika koncentracije u ovoj oblasti jer se pokazalo da su oni najveći neprijatelji i društvenog i medijskog pluralizma. U našem zakonu bi takođe trebalo stvoriti zđrav balans, eliminisati monopol jedne društvene strukture ili društvene grupe koji, kako pokazuju svetska iskustva, uvek vode ka društvenim napetostima i krizama čije se izbijanje na površinu može očekivati samo u neugodnoj formi. Dragan SUBOTIĆ Centar RTB za istraživanje POSTSOCIJALISTIČKA DRUŠTVA I SLOBODA ŠTAMPE Odmah moram reći da je zakasnelost ove rasprave jasna jer je procedura usvajanja Zakona bila takva đa nije ni bilo mogućnosti da se uključimo u raspravu. Skrenuću vam stoga pažnju na neke članove Zakona. U članu 1 stoji da je javno informisanje slobodno. To je formulacija prepisana iz srpskog Ustava iz 1903. godine i uopšte iz srpske demokratske ustavnosti XIX veka

25