RTV Teorija i praksa

zapisano da je sloboda izražavanja misli i nazora jedno od najdragocenijih prava čoveka koja se ničim - osim zakonom - ne može ograničiti. Bilo je jasno i tada da se toj slobodi nekakve granice moraju staviti. U toku razgovora o nacrtu ovog Zakona već sam izrazio zadovoljstvo što je on znatno kraći od prethodnih pa bi se moglo reći da je i manje restriktivan. U tom smislu sve posle člana 1, koji garantuje slobodu štampe, su u stvari restrikcije pa i kontradikcije. To liči na neki levak gde se posle opšte garancije ide na ocrtavanje kontura te slobode. Pogledajmo, dakle, po istom redosledu neke od članova Pitanje u vezi sa članom 4, i to sa stanovišta pravničke čistote i poznate sintagme da se ne može odgovarati za delo koje nije predviđeno zakonom, je kako to da je ovaj član tako poletno napisan totalno ukidajući cenzuru. Verovatno zato što su i javnost i novinari siti raznih oblika otvorene ili prikrivene cenzure. I, protiv toga nemam ništa ali ovako napisan član skida obavezu ili mogućnost uvođenja cenzure, kako je ranije bilo i kako je mnoge zemlje znaju, u vanrednim situacijama ili u slučaju rata. To shvatam kao mali propust podsećajući vas da smo doskora gledali izveštaje iz Persijskog zaliva sa oznakom „Clear by American Censor” ili ~Military Censor” jer i najdemokratskije zemlje podrazumevaju državnu ratnu cenzuru. U četvrtom stavu člana 11 nailazimo na staru težnju novinara i javnosti za otvorenošću izvora informacija ali u jugoslovenskim zakonima zapažamo slabost iskazanu pretvaranjem utopije u zakone. Takvi su bili samoupravni zakoni pa i ustavi. Isto tako nije dobro kada se naša loša praksa pokušava da leči zakonskim tekstom umesto sociološki i strukturno tamo gde nastaje. Znam da je svakom u interesu da zakon garantuje prinudu da se izvori informisanja otvore jer se ranije mnogo toga krilo a npr. od SDK očckivalo da rezultate poslovanja iznese u javnost. Birokratija je skrivanjem informacija zadržavaia moć ili opravdavala svoje postojanje. Ako do deklarisane rcforme stvarno dođe, ovaj stav u Zakonu će ostati kao anahronizam. U

28