RTV Teorija i praksa

(različitog kvaliteta) potuno su neprisutne u našim životima. Drugim rečima, ako zakon predlaže da novinarska udruženja prime na sebe neke odgovornosti u ovoj oblasti to ne znači da će se situacija promeniti јег svaki novinar ne mora ni biti član strukovnog udruženja a opasno je i ako se pouzdamo da će to regulisati statuti, osnivački i drugi (interni) akti pojedinih glasila. Profesionalna komunikacijska delatnost mora temeljno da se zahvati zakonima o javnom informisanju i radio-difuziji. Zadržimo se još malo na ovome јег postoji dilema šta je novinarstvo uopšte kod nas. Zalažem se za to da se zakonom što više definiše u oblasti odgovornosti za javnu reč, s jedne strane, i zaštiti ova profesija, s druge strane. Novinari se više ne mogu prikazivali kao nekakvi društveno-politički radnici, kao dodatak nckoj javnoj službi i sl. Oni treba da budu što su svuda u svetu - profesionalci koji govore istinu, tragaju za informacijama a imaju i druge zadatke u sferi informisanja. U Skupštini Srbije kolega Kovač je dao četiri amandmana koji se odnose na novinare ali oni nisu usvojeni. Dve delimično prihvaćene formulacije su ušle u pomenute članove 17 i 18 ali osnovna intencija da profesionalni komunikatori budu obuhvaćeni Zakonom nije prošla. Neću navoditi stavove drugih poslanika koji su imali niz predloga u vezi sa odgovarajućom regulativom i u ovom ali i u nckim drugim zakonima (čak i s obzirom na primenu obligacionog prava i naknada za neistinite tvrdnje). Moramo jednom dati pravo toj profesiji da progovori i o sebi i da se bori za svoj integritet terajući avcti prošlosti sa svog praga. Prcdložiću zato da tcma budućeg okruglog stola bude šta je novinarstvo očekujući pomoć i od časopisa koji nosi to ime. Ne verujem da bismo lako našli dva novinara koji o tome misle isto a to se, ipak, mora bliže odrcditi, regulisati pa i zaštiliti. Moje stanovište je da se ne može prihvatiti analogija po načelu ~šlo kraći zakoni to više slobodc” јсг naše zakonodavstvo je bežalo od toga da neke stvari

38