RTV Teorija i praksa

65

ali duboko emotivno i u dramskom skladu sa jedinstvenim ulogama solista, Sve je to u ovom direktnom prenosu do u tančine naglašavao i služaocima najneposrednije dočaravao bujni dirigentski temperament Oskara Danona, dok su solisli, izvanredni hor i orkestar, a i ekipa koja je znalački realizovala prenos - zajednički doprineli tom snažnom vaskrsavanju Hercigonjinog Gorskog vijenca. SIRANO PETRA KRALJA Dramski program Radio Beograda u pravi čas, u utorak 26. februara 1991. emitovao je u ciklusu Dramska klasika herojsku komediju u stihu Edmona Rostana, Sirano de Beržerak, u radio-adaptaciji Raška Jovanovića i u režiji Bodc Markovića. Rekoh, u pravi ćas, jer u ove dane naglo buja interesovanje za čuveno Rostanovo delo posle filma sa Žerarom Depardjeom u naslovnoj ulozi a i u očekivanju đa se Sirano po treći put posle drugog svetskog rata pojavi na sceni Narodnog pozorišta u Beograđu, ovog pula u glumačkom tumačenju Predraga Manojlovića koji, posle dometa Ljubiše Jovanovića i Mije Aleksiča, sa svojim brojnim glumačkim sadruzima nastavlja jednu koliko lepu, toliko i vrednu tradiciju poštovanja i popularisanja nenadmašne Rostanove komedije. Ta tradicija kod nas je utoliko značajnija, ukoliko se zna da je posredi blistavi prevod Milana Dimovića remek-delo u srpskom prevodilašlvu - u kome francuski aleksandrinci klikću i zvone najjasnijim zvukom. „Junak Rostanove komedije” - po mišljenju Maksima Gorkog - „jeste jedan od onih malobrojnih, ali uvek vrlo nesrećnih Ijudi kojima je bila dosuđcna visoka čast da buđu bolji i pametniji od svojih savremcnika. Ćim se više uzdiže glava takvog čoveka iznad gomile svcta, tim više udaraca pada na tu glavu...” A Žil Lemetr, jcdan od najvećih francuskih kritičara svih vrcmcna, zaključuje: „Slihovi gospodina Edmona Rostana vrcaju od radosti. Gipkost im je neuporediva...” Te stihove, koje je prvi put na pozornici izgovorio slavni glumac Koklcn (sctimo se Rostanove posvcte: