RTV Teorija i praksa

promenama riima i tempa - neosporno su „uterali strah u kosti” slušaocima, pretpostavljam, na obostrano Jer, onaj ko pristane da prati radio-dramske obrte u Paukovoj mreži Dramskog programa Radio Bcograda, taj je spreman i na najveća iskušenja, na mnoge izazove straha i privide zebnje, sve dok ne sazna u čemu je pravi i spasonosni rasplct, ine začuje odjavu emisije, koja slušaoca upravo kada je najneophodnije, vraća u slvarnost neposredno pred ponoć. „RAZLUČI SE ZEMUA...” Dramska kiasika u Dramskom programu Radio Beograda (kao što je 10, uostalom, već sadržano u njenom naslovu) pomaže slušaocima da neposrednije upoznaju vrhunske vrednosti svetske i domaće dramske književnosli. Mnoga znamenita dela iz te oblasti prilagođavaju se rađio-dramskim izražajnim sredstvima i zakonitostima estetičkih nazora radiofonije. Tako smo u utorak, 2. aprila 1991. slušali Njcgošev Gorski vijenac u radio-adaptaciji Trifuna i Radivoja Đukića i u režiji Minje Dcdića. Sama po sebi ta činjenica značila bi još jcdan dobar primer rcpriznog emitovanja dragocenog dclića zaostavštine koju ima Dramski program Radio Beograda, da posredi nije snimak od pre 35 (!) godina, sa izvođačima čija jc časna družina gotovo sva u večnim tišinama aleje vclikana glumačke govorne reči. Doda li se tome i podatak da je snimak ton-majstora Marjana Radojičića takav, kao da je precizno i skladno načinjcn juče - bilo je, dakle, pravih pobuda za ovu reprizu. Predvođeni Rašom Plaovićem, Ljubišom Jovanovićem, Vojislavom Jovanovićem, Strahinjom Petrovićcm i drugima, koji su u poslcralno vrcme bcogradskog glumišta predstavljali i njcgove najzapažcnije domcie učesnici u spomenutom radijskom tumačenju Gorskog vijenca od pre tri i po dccenije prpma Njegošcvoj rcči i stihu odnosili su se kao prcma svclinji koju valja poštovati svim glumačkim bićcm, znanjem i umcnjcm, a

70