RTV Teorija i praksa

na koji način se dolazi do volje kolektiva koju u upravnim organima zastupaju njegovi predstavnici. Predlažemo, na primer, da se ređakcije izjašnjavaju o izboru glavnih i odgovornih urednika, makar i bez obaveze da se mišljenje prihvati. 0 samostalnosti delovanja redakcija i novinara reći ću nešto sasvim kratko. Smatram da je smostalnost redakcija moguća i poželjna i kad je osnivać tako jaka institucija kao što je država. Samostalnost, naravno, ne bi mogla da znači ignorisanje opštih, zajedničkih interesa niti oglušivanje o utvrđenu uređivačku politiku. Samostalnost bi značila veću odgovornost ali i mogućnost da profesionalizam, koji nikako ne podrazumeva svakodnevnu konsultaciju sa centrima moći, telefonske pozive i slično, dođe do punog izražaja. Zoran UDOVIČIĆ: Šta je javno a šta komercijalno u radio-televiziji? Ja bih prvo iznio jednu tezu po kojoj je vrlo teško u današnjim uslovima nekom čistom linijom razgraničiti javno do komercijalnog u radio-difuziji. Čini mi se da su to trendovi koji se naziru u Evropi pa recimo i u Japanu i Americi. Mi se, kao jugoslovenski radio-televizijski centri nalazimo ne na prelazu između javnog u komercijalno, nego u pokušaju održavanja javnog aspekta i prihvatanju novih trendova u komercijalnoj sferi. Javni sistemi koriste kontrolisan profit što i mi već radimo. Pod određenim uslovima mi se tržišno ponašamo a trebalo bi da još više to činimo. S druge strane, komercijalni sistemi takođe vrše javnu funkciju. Najbolji je primer Amerike. Ali, u Americi je isključivo komercijalni aspekt, s tim što on vrši i javnu funkciju. Informacija je kao profitabilan proizvod vrlo interesantna za tržište. Evo, to je kod nas najbolji primer. Jako se dobro plaća ekskluzivna, objektivna uglavnom dobra informacija. I treći argument zbog koga nije moguće povlačiti čvrstu liniju između javnog 1 komercijalnog je taj što mnoge države, a i naša država ili države će to počeli da čine, postavljaju uslove za

41