RTV Teorija i praksa

smislu. Prestanak zvučnih informacija. Ali u imaginaciji slušalaca ta tišina je podsticaj za dalji rad imaginacije, nov mentalni tok u kom nema ni pauze ni tišine. U svakoj pauzi i svakoj tišini slušalac radi, on nema pauzu, ne sme da je ima, nedopustivo je da utone u nekakvu sopstvenu, praznu tišinu. Slušalac sluša i pauzu, sluša i tišinu, ništa manje aktivno nego što sluša snažne i uzbudljive zvučne informacije, isto onako kako gledalište sluša „psihološku pauzu” glumca. Pauza i tišina ravnopravni su znaci u zvukovnoj azbuci medija sa najrazličitijim mogućim sadržajima. Na izvestan način mogu da budu značajniji i sadržajniji od drugih znakova, onih „čitljivih”, u ikonografiji medija. Moć znaka tišine otvorenija je od znaka-reči ili znaka-zvuka. U nju se mogu projektovati mnogi drugi znaci. Survava se kamen. Pada kiša. Ptica pcva. Kamen i vođa ne čine to s određenim namerama. Ptica, životinja, čovek oglašavaju se јег komuniciraju, uspostavljaju vezu s drugim živim bićima, s onima koji imaju sposobnost da ih čuju i razumeju njihove znake. Ptica zna za pauzu. Ona lek delimično ispunjava prostor tišine gde se povremeno oglašava, prema potrebi. Ona sluša, iščekuje. To je njena pauza. Kamen to ne zna. I čovek nešto kaže pa onda ćuti. On zna da njegove reči imaju produženo dejstvo i da če to dejstvo nešto da proizvede, možda samo nekakav drugi znak tišine ali on će to razumeti kao odgovor a ne kao prazan prostor bez smisla. Između svake njegove reči, svakog glasa, postoje prekidi, pauze. To su njegove neme reči, nemi znaci govora. Arl je grad oblika, grad prizora, tragova vidljivih, tragova izbledelih, i onih izgubljenih, uspomena na paganska, grčka i vremena rimska, grad varvara, grad Saracena, Franaka, Gcrmana, grad Konstantinov, grad-republika, grad-kraljcvina. Teško je ne gledati, zadržati silinu slika što bez rcda, poglavito bez reda, uviru u nas, prljava ponornica, usov slika koji bi da uguši i tišinu samu, svaki odjck. Kako

122