RTV Teorija i praksa

prethodnih brakova (opet dug modernizaciji duha žanra); brojni poverenici-prijatelji na obe strane i nadasve poočimska figura mudrog dede, gospodina Morana, dopunjuju model. ALEGORIJA KOJA IŠČEZAVA Po mogućnosti otkrivanja drugog sloja i interpretacije dubljeg smisla, francuska serija je atipičan izdanak žanra. Jasan je prilog konstataciji Hajnriha Mana da je u vremenu sadašnjem nemoguće biti „čovek nesklon politici”, makar od sveg srca uživao u „ženskoj seriji”. Neočekivani spojevi i obrti koji prolongiraju zaplet su i presek savremenog političkog trenutka - zemlje Trećeg sveta, glad i bolest, svet monopola i biznica, reklame, akcije papske države, terorizam i ekstremna politička uverenja, a nadasve prva vlada Ujedinjene Evrope Evropski parlament. Ispod više nego frivolnog zapleta sa kontralogikom - što neverovatnije to bolje - reditelj se i ne trudi da sakrije jasnu alegoričnost pojedinih likova, koja samom otvorenošću iščezava kao alegorija i postaje sjajna poruka u providnom TV pakovanju. Sikstina je siroče kome roditelje zamenjuje deda - ne samo njen, već duhovni poočim cele ujedinjene Evrope. Živi u kući koju je jedanput posetio Gete, tvorac ideje o panevropskoj uniji koja se sada ostvaruje u vidu dvanaesl zemalja, 1992, i blizu administrativnog sedišta - Strazbura. Cela serija se završava Betovenovom Odom radosti u holu Parlamenta kada Sikstina rađa prvog građanina Ujedinjene Evrope, pobedom snaga dobra u Parlamentu ali i ponovnim sjedinjenjem porodice konačnim povratkom Pjera Batiste iz mrtvih. Uz druge vremenske pođudarnosti - spoznaja da čeka dete dolazi u istom trenutku kada i vest o nestanku Pjera Batiste i smrti starog Morana - očigledna je konvergencija i potpuno spajanje javnog i privatnog, Ijubavnog i poslovno-poliličkog. Prirodno je onda načelo cele serije - ženski princip Ijubavi i sloge suprotstavljen mržnji i neslozi protivnika na jednoj, i manje delolvornom principu racija (Malijas kao polilički

75