RTV Teorija i praksa

gine čovek - ne zbog nesrećne Ijubavi, nego stoga što je prestao da v01i...” - A da je još koje leto života pridodao svojoj inače dubokoj starosti, Šklovski bi saznao nedavno u njegovoj otadžbini otkrivenu, jedinu istinu: Majakovskog su übili. To je sve. Ostalo je ćutanje. JUBILEJ MARKA MARKOVIĆA Sredinom novembra 1991. bila je 30. godišnjica rada sportskog radio-reportera Marka Markovića. Datum nazabeležen ni u njegovoj matičnoj ustanovi. Dakako, „naša posla”. Programi Radio Beograda od kako su nastali do dana današnjeg posebnu pažnju posvećivali su sportu i svim njegovim disciplinama. Svojevremeno, prevashodno zahvaljujući reporterskom bardu Radivoju-Raći Markoviću, čije je ime, iz milošte, postalo sinonim za radio uopšte (govorilo se u narodu: „Radio Radivoje”) pomno se negovala navika prerasla u tradiciju osobenog sportskog novinarstva, pogotovo radio-prenosa fudbalskih utakmica i drugih takmičenja na sportskim borilištima u zemlji i u svetu. Reporteri koji su stasali uz Radivoja Markovića nisu se zadovoljili samo i isključivo time da spontanije i snalažljivije pođu tragom svog velikog učitelja i uzora. Pre svega - postupio je tako i Marko Marković - oni su nastojali, a Marko Marković u tome je uspeo više no drugi, da nesvakidašnji smisao i darovitost za poziv sportskog radio-reportera učvršćuju neprestanim učenjem, vežbama, proverama i usavršavanjima u tome da se brzoreko a i zlatousto, funkcionalno i razgovetno slušaocima dočaravaju zbivanja na sportskim terenima. Iz godine u godinu - a eto, u tom pogledu krcato iskustvima i berićetno protekao je period od tri decenije! - strpljivo, predano, osmišljeno, Marko Marković potvrđivao je da pripada onom najređem soju rasnih sportskih radio-reportera. Nije se mirio s tim da korektno, ali bez žara, nadahnuća i mašte odužuje dug profesiji nego, naprotiv, upravo reporterskim žarom, nadahnućem i maštom, uprkos svim teškoćama i

123