RTV Teorija i praksa

visova na čijim je kotama njegove savremenike obuzimala vrtoglavica i nemuštost - u Belovićevom zahvatu odjeknula je kao celina znalački natopljena specifičnim folklorom ali i kao vrelo u kome jezik i dijalozi penušaju i plene. Prvobitno znana kao Ljuba hajduk Vukosava, a zatim po autorovoj neopozivoj odredbi nazvana Gordana, u tumačenju Miroslava Belovića i grupe beogradskih glumaca predvođenih Tanjom Bošković koja je ovog puta dokazala svestrane mogućnosti dramske umetnice samosvojnog, tamno obojenog i opojnog glasa i izraza ko zna već koji put, na našu sreću, otkrila je još jedan veo tajne u slučaju Laze Kostića a pri tom i bez ostatka potvrdila staru istinu da raspolažemo kulturnom baštinom bez premca. Ona u svakom pogledu zaslužuje da joj tragalački i dosledno idemo u pohode i mimo povremenih proslava određenih godišnjica i datuma u istoriji srpske književnosti. TRAGEDIJA KAO MUNJA Još za života a i posle njegove smrti, nekakva reklo bi se zavera ćutanja oko Laze Kostića ili, tačnije obrazloženo, izvesna nebriga, pa i nehaj kojima su se mnogi oglušili o njegovo jedinstveno stvaralaštvo, potcenjujući što-šta od svega što je pisao i govorio - sve to trajalo je podugo. Međutim, u proteklih nekoliko godina radu i dometima Laze Kostića posvećuje se dužna, sve veća pažnja. Najviše zaslugom Mladena Leskovca „Matica srpska” u zapaženoj i sjajnoj ediciji publikovala je skoro sve što je Laza napisao, Dragiša Živković, tu skoro, objavio je svoje životno delo o znamenitom pesniku, dramatičaru, prevodiocu, pod naslovom Laza Kostić - pesnik XX veka, objavljene su i neke druge knjige i studije o njemu, ne zaobilaze ga ni pozorišta, a ni radio, pa je Dramski program Radio Beograda sredinom decembra 1991. u svom poznatom ciklusu dramske klasike Radioteka emitovao Maksima Crnojevića Laze Kostića u radio-adaptaciji i režiji Bojana Lazovića.

130