RTV Teorija i praksa

Kada je već o Maksimu Crnojeviću, tom dramatičarskom prvencu mladog Laze Kostića reč, nezaobilazne su i to za sva vremena ove rečenice Isidore Sekulić: - „...Maksim Crnojević potiče ne iz istorije, nego iz naše narodne pesme, prisno srodne Lazi duhom i dikcijom. A tragični motivi naše narodne pesme sudbinski su. Oni su dakle padali na Lazin klasični nagon i klasičnu kulturu. Рге Šekspira, Laza je zavoleo Grke, i to kroz čitanje u originalu, ne kroz prevode, kao što je čitao Šekspira, u prvi mah. Drama i tragedija starih Grka izašla je iz mita. Ne samo mita o bogovima, nego i mita o čoveku. A mit je najbolja škola, i do danas, za tajanstvene sile u subini čoveka... Kroz mit su Grci došli do tačne umetničke koncepcije tragizma: kad junak i genij malaksava i pada, iza toga stoji sudbina... Tragedija Maksimova dolazi kao munja...” I u spomenutoj emisiji uistinu kao munja delovala je tragedija Maksimova. Svedena na ogoljenu reč i uzdržanu navalu emocija, radio-dramski preoblikovana tragedija Maksim Crnojević Laze Kostića kliktala je svojim neponovljivim jambom koji je raskošnim pesničkim darom svog tvorca bio kadar da silovito dočara i fabulu, i likove, i dramske sukobe, a nadasve, mitsko suštastvo dela, onu misao Isidore Sekulić o tajanstvenim silama u sudbini Ijudi. Da te sile odjeknu u sugestibilnosti savremenog radijskog slušaoca, pored reditelja Bojana Lazovića i ton-majstora Tomislava Perića postarali su se interpretatori uloga, prvenstveno Petar Kralj u ulozi vaskolikim neurozama satrvenog ' Maksima Crnojevića, a i Jovan Milićević kao Ivo Crnojević, Ljiljana Krstić - Jevrosima, Danilo Lazović Miloš, i drugi. PODVIG „STEREORAME” Ljubitelji umetničke muzike u našem pođneblju mesecima već, a naročito u jesen 1991. godine, ne mogu odagnati turobne misli prožimane zebnjama i uzdasima: koje li tuge da smo u godini Mocarta doživeli nebrojene drame i tragedije naroda i pojedinaca, kakve

131