RTV Teorija i praksa

Slobodan Stupar inventivno i delikatno vodio je emisiju koja je obuhvatila sve najaktuelnije događaje toga dana. Iz Pariza Momo Pudar govorio je o Tuđmanovoj poseti gradu na Seni, a posle toga začula se francuska šansona. Branislav Čanak izvestio je o anketi o popularnosti Gorbačova i Jeljcina u Moskvi. Bilo je još izveštaja, dabome, uz muziku koja je najčešće pratila tekstove, što je zasluga Verone Olear-Grabenšek. Izostao je izveštaj o onome što je rekao srpski ministar spoljnih poslova, Vladislav Jovanović, po dolasku iz Bona na aerodrom u Surčinu, јег je ulaz u salon bio dozvoljen samo novinarima Televizije Beograd i lista „Politika”. A moglo je biti direktno telefonsko javljanje i istoga trenutka - vest na radiju. Da li je to jednakost medija kada je reč o dostupnosti informacija? AVETRATA Stara istina da se radio obraća intimnom svetu pojedinca dopunjuje se, ovih dana, samom prirodom zvučnih dokumenata o ratu u našoj zemlji. Za razliku od televizijskih slika ratnog spcktakla, dokumentarne radio-emisije donose nam lične drame pojedinaca, otkrivaju surovosti ratne zbilje kroz ispovesti nedužnih stradalnika i njihova kazivanja o golemim vlastitim mukama. Ti izlivi otkrivaju lične projekcije događaja u vidu spontanih priča, kako deluju zvučni zapisi dokumentarne suncokreti o rome nišra ne znaju, kojom Pavle Janković-Šole nastavlja radiofonska susretanja u prihvatilištu za izbeglice u Vajskoj. - ~Da sam hteo biti Srbin - išao bih u Srbiju... Ja nisam znao za uvrede nacija dok nisam došao tu. Oženio sam se Ukrajinkom, sad ni nju ne pošteđuju” - govori jcdan Vukovarac, poreklom iz Bosanskog Pctrovca i nastavlja: - ~Ne znam šta su to oni osetili, da će kad übiju Srbe tako bolje živeti? Pa neka mcne übije, nijc moj život ništa!”. Takvi iskaz.i ponajbolje govore o duhu vremena nad kojim se natkrilila avct rata. Kompozilor Fcrcnc Kovač autor jc muzikc koju jc urcdnik Vili Gregec vešto interpolisao i ličnc dramc

139