RTV Teorija i praksa

rečnika testom pridevskih suprotnosti, pokazalo se da postoje četiri tipa odgovora dobijenih na osnovi klaster analize. Jedna grupa ispitanika je davala takozvane rečničke odgovore na pitanje ~šta je suprotno pridevu slobodan ”? To su odgovori kojima se određuje značenje prideva „slobodan” ргеша najčešćoj i najtipičnijoj upotrebi. Druga grupa ispitanika je odgovarala na ovo pitanje kao što odgovaraju deca čiji je govorni razvitak u toku, tj. davala je takozvane „infantilne odgovore”. Treća grupa ispitanika je imala tipično idiosinkratske odgovore. Značenje suprotnosti pridevu „slobodan” određivali su prema svojim idiosinkratskim svojstvima („obuzdan”, „crveno svetlo”, „stidan”, ~u aps”, „zatvor”). Četvrta grupa određivala je značenje suprotnosti bez ikakve veze sa osnovnim značenjem prideva podsticaja. To su takozvani pogrešni odgovori, kao npr. „rodoban”, ~šol”, „slobodan Beograd”, „slobodno mesto”. U svakom od ovih odgovora, zasnovanih na tipu ograničenih slobodnih asocijacija, kao da se kriju ličnosti ispitanika. Svaki od njih u svome znanju jezika imao je različita značenja za pridev „slobodan”, ali je reagovao na podsticaj onim pridevom koji mu je bio po nekim svojstvima najbliži nekom iskustvu. Mi smo dobili 75 različitih odgovora kao suprotnost pridevu „slobodan”. U tim odgovorima ogledale su se i ličnosti naših ispitanika. Takav je slučaj i kada se koriste morfologija i sintaksa, kada se reči povezuju u složenije celine i dovode u različite odnose. Učeći jezik mi učimo njegovu celokupnu strukturu da bismo se mogli sporazumevati sa drugima i razumevati druge. Ali koristeći jezik mi ćemo odabirati i oblike reči i sintaksičke strukture prema ličnom izboru. Za Andrića je na osnovi frekvencijske analize aorist bio najčešće vreme; daliv je imao vrlo visoku frekvenciju, iako je u našem jeziku on padež sa malom čestošću upotrebe. Za jednog poliličara najčešći padež je bio genitiv, a od vremena

171