RTV Teorija i praksa

BITKA ZA DEMOKRATIZACIJU RADIJA I TELEVIZIJE U domenu radio-difuzije u centralnim i istočnim zemljama Evrope situacija je bitno drugačija od položaja i uloge štampe. Dakako, i ovde su se dogodile izvesne izmene. Čak i u radiju i na televiziji koji su najeksplicitnije bili uključeni u establišment starog sistema, izvršene su određene izmene u kadrovskoj strukturi da bi se uvela politika novog menadžmenta i smenilo osoblje koje je pripadalo bivšem aparatu komunističke partije. Međutim, radikalniji pomaci od ovih promena nisu učinjeni. Većina novoformiranih vlada u zemljama centralne i istočne Evrope kontroliše radio-difuznu mrežu. Na primer, u Mađarskoj u kojoj su strana ulaganja u medije najveća u odnosu na sve zemlje ovog regiona, vlađa je proglasila moratorijum na izdavanje novih frekvencija, a sto zahteva za izdavanje radio-đifuznih dozvola stoji nerešeno. Ove dozvole nisu mogli da dobiju ni takvi magnati kao štu su Maksvel, Mardok i Berluskoni (Berlusconi) (Dennis, Heuvel, King, 1990:53). U svim ovim zemljama postoji konsenzus o potrebi uvođenja pluralističkog radio-difuznog sistema. Ali kako to postići? Troškovi uspostavljanja novog radio-difuznog sistema, posebno televizije, su toliki da ih niko ne može podneti u ovako slabim ekonomijama. Ovo se javlja kao mnogo veći problem nego što je usklađivanje zakonske regulative. Bez nezavisnog radio-difuznog sistema postavlja se pitanje neće li nove političke grupe koje se domognu vlasti privatizovati ili poluprivatizovati radio-televiziju koju poseduje država. I, ako se to desi, neće li to ohrabriti strane investitore da zakupe kontrolne pakete akcija u radio-difuznim preduzećima ovih zemalja. S druge strane, u nekim zemljama se predlaže uvođenje pluralističke radio-difuzije na strukturi državne svojine radio-televizije. Pored ovih, interesantno je prezentovati dileme koje je u vezi demokratizacije radija i televizije u centralnim i

42