RTV Teorija i praksa

dominaciju nad TV medijem isto je što i preuzeti vlast nad masama; izbornim terminima rečeno, vlast nad masom kao „homogenizovanim građaninom”, biračem. Prednost marketinške prezentacije „izbornih eksponata” prezentovanih TV ekranom nad marketinškim prezentacijama posredovanim plakatskom umetničkom plastikom, fotosima, evidentna je i po stepenu „nedodirljivosti” simboličkih konotacija inaugurisanih marketinškim prezentacijama u jednom i drugom slučaju. Naime, simbolički prizivane vrednosno-ideološke konotacije posredstvom TV spektakla, daieko su efektnije i projektivnije po snazi kojom prizivaju pristanak birača uz marketinški promovisane opcije, nego što je to moguće postići plakatom kao medijem komunikacije ideja. TV spektaklom iznuđene identifikacije birača sa izbornim opcijama, liderima, recimo, ostaju „nedodirljive” u pokušaju da se naknadnim rekonstrukcijama ili obračunima dezavuišu u svojim efektima. Obratno, jednom doživljena idenlifikacija sa liderima, opcijama, posredovanim marketinškim prezentacijama u formi plakata-poruke, podleže jednom kapitalnom riziku. Rizik se tiče mogućnosti naknadnog suočavanja sa istovetnim likovnim eksponatom, marketinškom prezentacijom, ali i uz mogućnost da je, u međuvremenu, eksponat bio podvrgnut likovnim korekturama, čime su naneseni, neočekivano, čitavi slojevi kontraindikacija tj. vrednosno-ideoloških ili estetičkih konotacija. Od ozbiljnog karakternog i vrlinama marketinške prezentacije ovenčanog lika, nagorevanjem plakata ili njegovim zlonamernim retuširanjem dobijamo klovna, oku neprijatan eksponat, lidera oslepljenog, „slepog da vidi daleko...” Sve što tako nagrđeni lik može svojom likovnom promocijom da iskonotira, vrednosno i opciono, svakako ne ide u račun izbornoj opciji koju lider personifikuje. Obratno, jednom obavljena komunikacija sa TV speklaklom ne podleže naknadnim redukcijama u bilo kom smislu, likovno-figurativnom ili percepcijskom, odnosno logičko-spoznajnom. Moguće su, doduše, naknadne inteleklualno-logičke

63