RTV Teorija i praksa

izjednačuje sa moći „centralne elektronske ratne administracije”(lsto), koja forsira kontrolu naredbodavca i komunikaciju takve prilično izvesne urbane inteligencije. Iz ove tvrdnje stigao je do postavke da „problem saznavanja ko je subjekat države i rata biva istovetne vrste kao problem prepoznavanja ko je subjekt percepcije” (Isto). Funkcija oka je po Viriliju postala funkcija oružja. Percepcija i destrukcija su postale reči koje se upotrebljavaju kao slični termini, što svakako ne znači da to svi primećujemo. Da prema tome nema razlike između onoga što je aktuelno ili potencijalno slika neprijatelja, uveravaju nas svaki dan televizijom. Politika slikanja neprijatelja i slika koju svako odeljenje armijske službe za audiovizuelnu propagandu želi da stvori najverovatnije se uopšte ne razlikuju, za političkog ili vojnog funkcionera kada su pripadnici medijske elite, jednostavno јег rade za medije. Zar nisu u ovako postavljenoj situaciji potencijalni „neprijatelji” svi gledaoci kojima smeta što ne mogu da se osećaju iole odgovornim za ono što im se predstavlja kao osećanje koje treba da dožive? Da li ono što saznaje auditorij, koji istraživači ispituju u okviru nekog medijskog rejtinga, i u toku intervjua i po objavljivanju rezultata ima zaista uticaj na pomenutu ratnu mašinu? Da li su u medijskoj ratnoj kulturi najvažniji činioci: odnos profesionalnih čuvara vesti, odnosno urednika i reportera, ili odnosi na tržištu informacija, ili odnos političke i medijske administracije ili negde između svega toga, odnos gledaoca koji možđa ipak utiče na finalne forme saopštavanja vesti? Da li je „ćutanje” auditorija po kategorijama kao što su žene, penzioneri, seljaci, itd., nešto što može da se analizira bez optuživanja? Za mene „medijske elite” 3 kako ih neki savremeni američki autori zovu a tu podrazumevaju novinarsku i televizijsku elitu kao najuticajnije, svojim „profesionalnim instinktima” (Isto) samo menjaju već

з Lloyd J. Matthevvs (ed.), Newsmen and NationalDefens, Is conflict inevitable? Brassey’s US Inc. 1991.

68