RTV Teorija i praksa

Vanda Krajinovič

GLEDAOCII TELEVIZIJSKA RATNA KULTURA

Postoje zemlje u kojima je kultura rata svima dostupna u obliku polemičkih tekstova o pitanjima i opštemilitarističkim pojmovima i one u kojima su političari i armijski kadar i administracija suviše bliski da bi ova pitanja postala čak i tema na otvorenim univerzitetskim predavanjima. Kao zemlje prvog tipa, francuski kritičar tehnološke kulture Pol Virilio (Paul Virilio) 1 navodi anglosaksonske i Nemačku, a drugog tipa Francusku, u kojoj je po njemu potpuna cenzura ovih pitanja i u medijima. Što se tiče zemalja u kojima još nema liberalnih univerziteta i gde pojedinci izolovano neguju kritičko-analitičke analize pojava, u njima ne postoje ni studije o miru i vojnoj strategiji. Tako može da se objasni i zašto pojam ratne kulture nije viđen u svom sveobuhvatnom odnosu sa audiovizuelnim. Pol Virilio sebe smatra urbanistom. Za njega se gledaoci, građani primaoci poruka nalaze u takvoj vrsti „mašine-pogleda” 2 koja strategiju globalne vizije

1 Paul Virilio/Sylvere Lotringer, Pure War, Semiotext(e) Inc. USA 1983. 2 Paul Virilio, War and Cineina, The logistics of perceplion, Verso N. Y. 1989.

67