RTV Teorija i praksa

tvoje drhti, јег se Ijulja zvono"... "Jesl, vi drhtite, a ja osećam, Roksana, to drhtanje slatko kako sa visina silazi polako niz grane jasmina." Slične su reči i oda poljupcu koji se izjednačava sa "nečujnim, slatkim i tihim priznanjem i pčelinim letom." Toliko za ovu priliku o govoru i jeziku i njegovoj afekiivnoj funkciji. Njegova kognitivna, vaspitačka i moralna funkcija podvučena je, na primer, u Velikim iščekivanjima Čarlsa Dikensa, i to u poukama kovača Džoa koji je inače "miran na jeziku" i, kako sam za sebc kaže, "pomalo tup". Njegove zaštitničke pouke su upućene Pipu, mališanu koga je beskrajno voleo, a kod koga je hleo da razvije osećanje za vršenje dužnosti i čvrst moralni stav: "Ima jedna stvar u koju možeš da budeš siguran, Pipe" reče Džo posle izvesnog razmišljanja. "...Naime, da su laži laži. Bez obzira kako one dolaze, ne treba da dođu, a dolaze od oca laži i na kraju vode njcmu. Nemoj ih više govoriti, Pipe. To, druže, nije način da se ne bude prost. A što se tiče toga da si prost i običan, lo mi nije nimalo jasno. Ti si neobičan u ponekim slvarima. Neobično si mali. A takođe si i neobičan učenjak." Ili: "Bilo tako ili ne, čovek mora biti običan učenjak рге nego što postane neobičan. Kralj na prestolu s krunom na glavi ne bi mogao da sedi i piše štampanim slovima skupštitjske uredbe da nije počeo, kada je bio neunapređeni kraljević, s azbukom, da nije počeo sa az i završio sa ša. Slušaj, Pipe, što će ti reći istinski prijatelj. Ako ne možeš da poslaneš neobičan idući pravim putem, nikad to nećeš postiči idući krivim. Zato nikad više nemoj lagati, Pipe, pa ćeš živeti dobro i umreti spokojno." Kada govori o socijalnim razlikama, Džo će se obratiti Pipu sledečim rečima, kada govor ima društvenu funkciju: "Život se sastoji iz tako mnogo rastanaka skovanih zajedno kao što bi se moglo reći. Jedan čovek je kovač crnog gvožđa, jedan belog metala, jedan zlatar, jedan kazandžija. Razlike između njih moraju da postoje i moraju se uvažavati... Ti i ja nismo dve prilike da bismo bili zajedno... Ja želim da budem kako treba... Kada sam van kovačnice, kuće i močvare ja nisam kako treba. Nećeš mi ni upola toliko zamerati ako me u mislima budeš gledao u

130