RTV Teorija i praksa

pomoć u stanjima nezadovoljsiva, neprijatnosli i bola. Toga ima i u nizanju besmislenih reči u govornoj igri dece kao što su, na primer, trambu-rapa-repe-tetii-haha-hindu-rimunada, ili bojalice tipa en-den-dinus, sava-raka-tinus, itd. O prirodi odnosa govora i mis'ljcnja i o nekadašnjim tvrđenjima da je govor instrument mišljenja nije donet definitivan sud, ali je činjenica da mi imamo, dok mislimo, svoj unutrašnji govor (Vigotski). Isto tako je činjenica da mi nemamo do kraja izraženu misao, dok je i sami glasovno ne čujemo. Profesor Belić, govoreći studentima o svojim razmišljanjima za knjigu "O jezičkojprirodi i jezičkom razviću" (1945), kada bi video odobravanje u očima svojih studenata i sagovornika za ncku lepo izraženu misao o pomenutim činjenicama, brzo je prilazio katedri i beležio to što je jezički formulisao. Francuski mislilac Žozet Žuber takođe je nešto rekao u lome smislu: "Mi znamo samo ono što smo mislili tek pošlo smo to izrekli". Toliko o govoru kao instumentu misli. To ne znači da je u misaonim procesima jedina funkcija govora da bude instrument misli. Jezik je kad mislimo prisutan u subvokalnome obliku, tj. onom obliku o kome je govorio Vigotski i koji nijc do kraja gra.malički oformljen, Takav subvokalan govor ima neke karakterislike intimnog porodičnog unutrašnjeg idiosinkretskog stila date ličnosli. Jedna od funkcija jezika jeste i potvrđivanje svoga idenliteta, ličnog, porodičnog, nacionalnog, poliličkog, da bi se obeležila pripadnosl socijalnoj grupi. On, na kraju, ima i obrazovnu funkciju. Ргеко njega prepoznajemo neke osobine: godine sagovornika, pol, ličnost. Jezik pokazuje ko smo i gde pripadamo. Njime se izražava i solidarnost, ali i različilost kada su drugi u pitanju. Međulim, samo mogućnost da proizvodimo glasove i da naučimo/usvojimo jezik, nc znači da ćemo ga razviti do tc mere i upoznati sve njcgovc funkcije toliko značajne za lično življenje i preživljavanje. Razvićemo ga onoliko koliko nam zapravo omogućava naš genetski kod, tj. naša organska i psihološka podloga, naše poreklo i socijalna sredina, lična, porodična, školska, društvena - znači, razvićemo ga do granica svojih organskih, psiholoških intelektualnih i emocionalnih, sredinskih i socijalnih mogućnosti. To će se dogoditi ako osetimo i procenimo

133