RTV Teorija i praksa

svakodnevnom životu nego malernji sveden na porodicu, porodične prijatelje i kuću. Moćniji je uticaj toga drugog jezika na dete nego na odrasloga. Zvučni signali toga drugog jezika bombarduju i dušu i sluh od prvog trenulka kada dete iziđe na ulicu i krene u školu i nazad. Maternji jezik ima samo emocionalno obeležje, kada im zatreba, ali i to u smanjenom obimu. U mnogo manjoj meri no šlo on u kriznim situacijama pomaže roditeljima. Roditelj oseća da sa gubljenjem jezika gubi svoj lični identitet, a i njegovo dete. Isto tako snažno oseća da postepeno gubi i dete; jer, detetu veza sa zemljom porekla i s njenim jezikom nije iskustveno data i česlo životno i radno nije neophodna. Ta potreba za maternjim jezikom kod deteta se javlja, ako se javi, u kasnijem dobu. Ono što je tragično to jc što postepeno slabi i jczička bliskost između dece i rodilclja. Deca izmiču roditeljskom emocionalnom i vaspitnom uticaju na taj način. Bilo je slučajeva da deca čak i u porodičnom krugu međusobno razgovaraju na luđem jeziku, i da su u subotnjoj školi, gde po želji roditelja uče maternji jezik, međusobno igraju govoreći drugi jezik, jezik zemlje domaćina. Kad žele nešto da sakriju od roditelja, taj drugi jezik postaje neka vrsta tajnog jezika, koji se govori samo sa sebi bliskim i poverljivim osobama. Tako dolazi postepeijo do otuđenja, prvo od porodice, a na posredan način i postepeno, od zemlje porekla i od svojih etničkih korena. Da li će to biti dobro i korisno po pojedinca, zavisi i od načina na koji taj proces teče. Kako on teče pokazaćemo u jednom našem istraživanju koje se odnosi na našu decu migrantske populacije u Parizu. Deca su ispitivana u prirodnim uslovima života, u vrtiću, gde su paraleleno učila i srpski i francuski jezik. Naravno, ne po podjednakim uslovima; maternji jezik su učila sa vaspitačem jedanput nedeljno. Ispitivači su bili njihovi vaspilači. Istraživač je bio samo prisutan. Svako dete je pojedinačno ispitivano. Govor je beležen na trake, a u islo vremc vođen je i protokol. Pored ostalih pitanja, bila su i pitanja iz testa definićija. U igri, deci je postavljano pitanje "Šta je kuća?" "Majka?" Čovek?" "Sunce?" i "Život?" - i to na srpskom i francuskom jeziku. Kontrolna grupa su bili njihovi vršnjaci iz istog vrtića čiji je maternji jezik bio francuski. Pripadali su istoj vaspitnoj grupi. Drugu kontrolnu grupu činili su njihovi vršnjaci iz vrtića u Beogradu.

135