RTV Teorija i praksa

dokumenlom, i samo dokumentom, tumači vreme i događaje, u kojima suvereno deluje, i koje, dakako, u dokumentarnom maniru, deskribuje. Zbog toga i ne bi valjalo u mome, ili bilo čijem, rediteljskom postupku u televiziji tražiti poseban metod rada, niti se zalagati za iznalaženje nekakvog stilskog jedinstva u rediteljskoj generaciji. Jer reditelji su izraziti individualisti i obično uspevaju da u svoje umetničko delo utisnu sopstveni rukopis i na taj način sačuvaju i nešto posebno svoje. A to se upravo najbolje vidi u dokumentarnom televizijskom žanru: jedan Krsto Škanata ima nečeg tipično svoga, dok je, recimo, jedan Milan Kovačević imao suprotan dokumentaristički pristup od prvog. Prema tome, i ja, verovatno, imam nešto lipično u izražavanju, jer se godinama bavim tim poslom. Ali o lom rediteljskom izrazu bilo bi svrsishodnije da neko drugi, a ne ja, govori. Koje svoje emisije dokumentarne televizije smatrate najuspešnijim ostvarenjima svoga profesionalnog umeća i zašto? Nisam vodio evidenciju o broju pripremljenih emisija, jer ih je bilo dosta, ali se sećam onih serija koje su se nalazile duže vreme u programima beogradske Televizije ili drugih TV stanica, a za protckle dve decenije svoga bavljenja dokumenlarnom televizijom. U beogradskoj Televiziji emitovane su poduže dokumentarne serije: Portreti, Sećanja, Međaši, 22 miliona, Izmedu kongresa, Crveni univerzitet, Putevima slobode (Putevima revolucije) i Zapis Taliji. Za TV Novi Sad snimao sam TV serije: Vojvodina u NOB-u, Stari majstori-slikari i Kompozitori borci. A za Zagrebačku televiziju pripremao sam dokumentarnu TV seriju Afrička kretanja. Sve pominjane serije su bile aulorskc (scenario i režija) u bližoj i daljoj prošlosti. Jedino je oslala serija Zapis Taliji koju još i danas pripremam, odnosno periodično (po ciklusima) emilujem u svojoj matičnoj kući - Televiziji Beograd. Budući veoma kriličan (ovaj put samokriličan!), nc bih se usudio da ovaj svoj rad verifikujem kao izuzetan - to je bio moj lični doprinos izvršavanju programskih zadataka, mene kao redilelja-autora (ili kao gosta na drugim stranama), rekao bih, korektno izvršavan i profesionalan. A i da stvari drugačije stoje, isto bih, kao i sada, prema sebi i svome radu

157