RTV Teorija i praksa

činjenica je da je taj ideološki zagrljaj možda već suviše čvrst. Jer shvatanja, vrednosti i interesi koji nastavljaju da se predstavljaju i kao naša medijska teorija kroz samu medijsku kulturu već su reprodukovali više generacija vernih studenata puneči najbolje među njima koncentratom koji gledamo na TV. Ovima priznajem da je režim stvorio svoje aulcntične inlelektualce koji su bili pokretači i stvaraoci dominantnog diskursa koji sada doživljava svoju radikalnu apoteozu. Uprkos svemu tome, ako izazivačka različitost može da se pojavi i u visokoj i u popularnoj kulturi, zašto ne bi mogla i u sredini ogrezloj u populizmu? Kontestatori, koji poznaju razloge svoje pobune, koji konstruktivno osporavaju i provokativno pokazuju šta je održivo i podnošljivo postupanje, možda mogu da ukažu i na ograničenja u okviru kojih su se odlučili za preživljavanje. Možda moraju, najzad, da postanu sami sebi izazov? Doduše, izazivačima je svakako lakše u sredinama u kojima se vladajuće interesne grupe ne brane od sopstvenog naroda ostavljajući ga i održavajući ga u neukosti, i pored toga što je u ovoj svetskoj ekonomskoj krizi definisanje medijske politike postalo dramatično komplikovano. Kako, onda, da postanemo "telepismeni"? 2 Samo sporadično dozvoljavanje emitovanja opozicionih argumenata ili pojavljivanje onih koji se, inače, ne vide na ekranu, nije i dozvoljavanje jednakosti prilika {equal oppommit у) građanima. Ovo se u praksi kod nas već dovoljno vidi, ali teorijski neće moći da se objasni dok se ne predloži konkretna altcrnativa za postojanje javnc medijske politike, koja bi, zatim, u društvu "sazrele telekratije" (ibid.) razvila demokratske mehanizme. Na njih bi mogli da ukazuju islračivači medija koji traže odlučujuće faktore po stvaranje plana politike TV poslovnika i o njima raspravljaju kritički, to jesl oni koji često postavljaju pitanje zašto auditoriji upotrebljavaju televiziju onako kako su već navikli da je koriste. Zbog toga po britanskom profesoru ekonomije medija Garnamu (Garnham) ima nade, kada se u javnosti nauči koliko su istraživači masovnih medija odgovorni za medijsku politiku. Jer "ne samo što ispituju poslovanje i funkcionisanje jedne važne

2 Len Masterman, Teachingaboul television, Mac Milian Educalion, London, 1980.

72