RTV Teorija i praksa

Jesu li mediji, komunikacije i komunikatori, zaista "zaradili virus" nepoverenja ili je pak isuviše sužena komunikacijska "optika" stvorila propagandne recepture za ovakve situacije u medijskom sistemu. Ne nameravamo da raspravljamo ovu temu, ali posredno to činimo raspravljajući relaciju porodica, kriza, komunikacija. Tekst koji je pred čitaocem deo je naših istraživačkih nalaza i refleksija o socijalnom i opštedruštvenom položaju porodice u ovom nemirnom vremenu i akluelnim društvenim uslovima. Kretaćemo se u referentnom polju njenih funkcija komunikaciono usmerenim na "unutrašnje” veze i odnose i na interakciju porodica-društvo. Dopustili smo sebi da refleksije povodom teme formiramo s kritičkom distancom u posmatranju povezanosti ova tri elementa u aktuelnim društvenim prilikama, imajući u vidu realnost koja okružuje porodicu. Faktografija krize otvara polja za razmišljanje, koja bi se mogla formulisati i na leorijskom nivou: od Kantovog poimanja javnosti kao oblasti na koju deluje "javna upotreba uma" do fokusiranja savremenog stadijuma "tchničkog i tehnološkog usavršavanja", koje pisci različilo nazivaju: "industrija svesti", "induslrija iluzija", "industrija kulture", Negt i Kluge nazivaju "industrijalizovanim produkcionim javnostima" one koje se od klasičnih (novine, parlamenti, klubovi, parlije, udruženja) razlikuju po nadmoćnom i visokoorganizovanom stcpcnu proizvodnje. 2 Ipak, objektivno, radio i televizija su značili i znače proširenje sposobnosti opažanja i u oblasti neposrednog iskustva. Naše jc stanovište, uz kritičku distancu, da ovu osobinu medija treba razvijati, podsticali njihove kulturne i komunikacijske osobine, respektujući problem "sposobnosti opažanja neposrednog iskustva". Na primeru naše teme ukazaćemo na komunikološko-informatičke i kullurne dimenzije funkcionisanja "opšlila" s obzirom na ove potrebe.

2 Upor. Ljuba Tadić, Ogled javnosti, Biblioteka Toenta". Beograd. 1987, str. 52-61. Kako se zapaža. radio i televizija nemaju nikakvu tradiciju koja bi bila povezana s tradicionalnom građanskom javnošću. Publika na koju su upućene ove vrste masovnih komunikacija jesu nepoznati slušaoci i gledaoci.

90