SRĐ

— 10 —

Cijenim đakle, da će navlastito miloj našoj omladini biti ugodno, da sazna štogod o kamenitomu obruču, koji je za toliko vijekova štitio naš krasni Dubrovik, kao što ga dandanas, na žalost, samo još krije, đa se manje vigjaju ljute rane, što mu zub vremena nanese, a ljudska zloba poveća. U Dubrovniku. 11a mlado ljeto 1902. Pisac. I. „OgDi pietra che si aeeumula su altra pietra nella raeeolta dei fatti storiei, ogni passo ehe si fa, nella via dell'analisi, e una solida eonquista per la sintesi." Marselli „Seienza della storia". Najprvi što je pisao o dubrovackijem bedemima, a to još 1434. godine, bio je Italijanac Filippo de Diversis de Quartigianis, koji u svom rukopisnom djelu: Situs aedificiorum ecc. civitatis Ragusii, posveti im cijelo treće poglavlje pod naslovom, De pulchritudine murorum et turrium, et numero januarum i t. d. Ovo je znamenito djelo štampano u Zadru, 1882. g. i komentovano od Prof. V. Brunelli. Za Filipom de Diversis, u koliko je meni poznato, došao bi Domenico Mauro Nigri, koji u svom djelu: „Geographiae Commentarius", Basileae, 1557. piše: Ragusium est civitas posterioris tcmporis validissimis cincta muris. Gotovo isto to veli i E. F. Germar u knjizi, „Reise nach Dalmatien und in dem Gebiet von Ragusa". Leipzig und Altenburg, 1817., samo što pridodaje još i to, da su zidine sa svijeh strana izložene bombardovanju, pa da su s toga jedino podobne da se opriječe neprijateljskomu napadaju (str. 126). U „Srpsko-dalmatinskom Magazinu" za g. 1848 izagje izvagjen iz crnogorske „Grlice" 1839, ali nmogo preragjen, koji se bavi Dubrovnikom. Tu na str. 36. stoji, da je grad utvrgjen po starom italijanskom načinu, da je opasan sav unaokolo tvrdim zidom s jakim kulama, i od suva suviše s jednim dubokim opkopom. Za tim je spomenuta Minčeta, pak se nastavlja ovako: ,,Od mora je gradski zid podignut na ljutim strmenim „stijenama, o koje se valovi morski, kad se more bumim južnim i